Nedelja 02.09.2018.
12:35
N. S. Preradović - Vesti

Filmovi uz slaninicu na žici

Privatna arhiva
Zaljubljenik u motore

U razgovoru za "Vesti", Goncić otkriva da je srećan i zahvalan što je deo sjajne glumačke ekipe.

- Trudim se da svoj posao uradim najbolje što umem, kao što to rade i ostale kolege, pogotovu divni mladi ljudi koji prvi put igraju na televiziji - kaže naš sagovornik i otkriva da su se glumci nakon godinu dana zajedničkog rada na snimanju jako zbližili. To se, kaže Goncić, ne dešava uvek i dodaje da sloga na setu omogućava glumcima da lakše rade.

- Odlična radna atmosfera doprinosi koncentraciji, a lik Radeta Božića je sjajno napisan što mi olakšava posao. Rade komunicira sa publikom, čini mi se na vrlo živ način, dolazeći u situacije koje su prepoznatljive kako po zapletu, tako i po rešenju. Uživam snimajući ovu seriju - iskren je Goncić.

Prst sudbine


Glumac otkriva da je od ranog detinjstva navikao na skromnost. Odrastao je na Dorćolu, otac mu je bio domar u osnovnoj školi, a majka je posle rata te davne 1948. imala problem da se zaposli, bez obzira na to što je bila borac i ratni vojni invalid. Bule je rođen 12 godina kasnije.
- Živeli smo u podrumskim prostorijama Osnovne škole Prva proleterska brigada i tog perioda se vrlo maglovito sećam, ali znam da sam bio veselo i razdragano dete. Stalo sam pravio neke probleme, a manje-više takav sam ostao do današnjeg dana. Kroz moje detinjstvo, iz podstanice osnovne škole na Dorćolu, gde sam sa ložačima pekao slaninu na žici, prošli su najveći umetnici, velika deca glume, ceo jedan umetnički svet u tom trenutku. Čkalja, Guta, Branka Mitić, Deniza, Bata Stojković, Soja, Bata Ž, Đuza, Cica, Gidra, Stole, Janez, Pavle, Boba, Erak, čika Sima Janićijević, Žika, dragi Nikola Milić, Paja, Felba i mnogi drugi, a da pojma nisam imao koliko sam srećan i privilegovan.
Otac mu je radio i kao kinooperater u Domu kulture u Skenderbegovoj, koji više ne postoji, pa je mali Svetislav tu gledao kaubojske filmove. Negde 1966-1967, majka ga je odvela u dramsku grupu kod čuvenog Bate Miladinovića, gde su sva deca koja su imala dar za glumu pravila svoje prve umetničke korake. Svetislav je odmah primljen, a već 1969. igra kao dete u jednoj predstavi Jugoslovenskog dramskog pozorišta. Seća se da mu mu u tom komadu majka bila Rada Đuričin.
- Nisam ja mnogo razmišljao o glumi, ali broj uloga se nizao: "Kamiondžije, "Salaš u malom ritu", emisije za televiziju i radio. Sve je to odredilo moj put. Ja se tu nisam mnogo mešao, da tako kažem - priča Goncić.

Anđeli čuvari


Studije glume bile su logičan nastavak, ali Bule još nije razmišljao o glumi kao životnom pozivu:
- Jednostavno sam se igrao. Imao sam sreću da budem na sjajnoj klasi i radim sa Sonjom Savić. Ona je u stvari zaslužna što sam igrao u filmovima posle studija jer me je ona predložila. Mi smo se poznavali od svoje sedme godine.
Počev od Jugoslovenskog dramskog pozorišta i njegove prve predstave iz 1969. pa sve do Beogradskog dramskog pozorišta oko 1982. godine Goncić upoznaje divne ljude iz sveta glume, ali i drugih profesija koji mu postaju prijatelji za ceo život.
- Nije mi bilo ništa neobično da me na ulici zaustavi neki stariji čovek i da me pita da li ga se sećam. Ponekad nisam mogao da se setim, pa mi onda čovek jednostavno kaže da je on zapravo direktor filma u kome sam kao dete glumio - kaže Goncić i sa setom dodaje da mu takvi susreti potvrđuju da zapravo još postoje anđeli čuvari.
Roditelji, koji odavno nisu živi, njemu i njegovoj starijoj sestri nisu se mešali u životne izbore, nego su im, kaže, pružali podršku, koliko god je to bilo moguće. Danas je otac dve odrasle kćerke Isidore i Aleksandre, a on i supruga ih podržavaju, ali i poštuju njihovu odluku da prave sopstvene izbore.
- Naša deca žive svoje živote, starija ćerka je pozorišni reditelj, a mlađa studira jezike. Mislim da je naša obaveza da pružimo decu zdrav osnov za život, poštujući tradiciju i vrednosti, koje su naši roditelji imali - priča naš sagovornik.
Ističe da oseća obavezu da podrži mlade glumce, baš onako kako su nekad davno njega i njegove kolege podržavali glumci, koji već odavno nisu u životu. To je, ističe on, možda i najvažniji zadatak - napraviti most između prošlosti i budućnosti.

Podrška mladim piscima

Goncić je trenutno na čelu Ustanove kulture "Vuk Karadžić".
- Napravili smo projekat kojim podržavamo mlade domaće pisce tako što smo otkupili njihove tekstove i postavljamo ih na scenu. Naravno, podržavamo i mlade glumce i reditelje - priča Goncić.
Dodaje da su napravili festival savremene ruske drame, koja je inače u ekspanziji svuda u svetu. Rade se, takođe, manifestacije za decu, ali i one kojima je tema žena i to ne samo kao učesnik u predstavama nego kao aktivni autor.

Mađioničar u seriji, bajker u životu
Diplomirao je glumu na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu u klasi prof. Minje Dedića 1982. Stalni član Pozorišta Atelje 212 od 1983. godine. Predsednik Saveza dramskih umetnika Srbije od 1996. do 1998, direktor Pozorišta na Terazijama od 1998. do 2000. godine. Autor više dokumentarnih filmova ("Strategija iluzije", 2005, "Trajanje", 2006). Bio je voditelj dečjeg kviza "Kroz vrata znanja do putovanja". Glumac, koga gledaoci pamte kao simpatičnog mađioničara Čarlija iz "Srećnih ljudi" poznat je i kao strastveni bajker. Trenutno je na čelu UK "Vuk Karadžić".

2024 © - Vesti online