Od narodnog jezika napravili odurnu nakazu

"Mi smo dobili u novinama, zakonima i naredbama i po sudovima nekakav jezik koji stoji u vrlo labavoj, često puta nikakvoj vezi sa živim narodnim govorom. Naše su riječi, ali jezik nije naš. To nije jezik koji smo slušali i naučili sa majčinih usana, koji je krasniji od pjesme, jezik Vukov i Daničićev i naših novih pisaca. Ovu odurnu nakazu narodnog jezika stvorili su stranci i naši ljudi, Srbi, i Hrvati iz Hrvatske. Prvi su ga, stranci, naučili samo leksikalno, a drugi, Srbi i Hrvati, došli su sa jednim prilično nakaradnim jezikom, koji se opet razvio u Hrvatskoj pod uticajem njemačkog kancelarijskog jezika ili graničarske komande. Jedni i drugi, bratski i zajednički, počeli su kvariti naš jezik, išli su iz ureda u ured, uvađali novotarije, a sarajevski zvanični list širio ih je i popularisao. Stranci često puta nisu razumjeli ni pravog značaja pojedinih riječi, kao, na primjer, suci." (Književnik Petar Kočić na sednici Sabora u Sarajevu, 1910)