Četvrtak 22.03.2018.
08:23
Z. Marjanović - Vesti

U školu sa glavom u torbi

Z. Marjanović
Na istom zadatku: Đaci i roditelji


Svoje školovanje pamtiće ceo život jer je njihovo putovanje od kuće do škole opasna avantura, a njihovim roditeljima velika briga.

- Na putu od kuće do škole pešačimo po dva kilometra kozjim stazama kroz šumu, potom nas čeka prelazak preko otvorene pruge Beograd-Bar, a onda uz pomoć roditelja koji nas prate čamcem prelazimo Potpećko jezero. Dva puta presedamo u đačke autobuse, a do presedanja iz jednog u drugi pešačimo još kilometar magistralnim putem Bistrica-Sarajevo.

Kada sve to savladamo, uvek stignemo pre prvog školskog zvona. Naše putovanje najviše liči na neki akcioni film zbog čega bi valjalo, kako u šali kažemo, da nam se uz diplomu o završenoj osnovnoj školi dodeli i neka potvrda da smo završili i obuku za "specijalne jedinice" - kaže za "Vesti" učenik osmog razreda Saša Derikonjić.

"Specijalci" za ponos

-Deca iz Mažića su ponos naše škole i primer drugim učnicima koji imaju mnogo bolje uslove za učenje. Osim što su prema teškoćama koje podnose pravi "specijalci", oni su izuzetni đaci, svi od reda imaju primerno vladanje i ni jedan od njih nema neopravdan izostanak iz škole - s ponosom ističe njihov nastavnik Aleksandar Dujović.

Teško je reći šta je od svega najteže za ove male pustolove.

- Kad je lepo vreme, kad otopli i nema jakog vetra nije opasno, ali najteže je zimi kad naši roditelji sekirama lome led na jezeru da bi prokrčili put čamcu. Moram da priznam da se tada baš plašimo, ali plašimo se i kad se na jezeru podigne vetar pa je prelazak jezera veoma opasan. Ništa manja opasnost nije ni kada prelazimo prugu po magli - kaže Filip Derikonjić, učenik šestog razreda.

Z. Marjanović

Teško je ovim đacima pešacima koji, kako kažu, usput uče navigaciju i plovidbu, ali ništa manje brige ne muče ni njihove roditelje koji prate decu na putu do škole i nazad, seku led na jezeru, veslaju i obezbeđuju siguran put za troje učenika.

Škola sa pet đaka

Osnovnu školu "Nikola Tesla " u Pribojskoj Banji pohađa pet učenika. Pored tri Derikonjića, nastavu redovno prate i dve devojčice rođake Danijela i Marija Stanić koje zbog straha od vode i prelaska jezera čamcem ne koriste istu maršrutu kao i dečaci već ih roditelji makadamskim putem voze zaobilaznicom oko jezera.

Z. Marjanović
Uvek stižemo na vreme: Saša Derikonjić

-Za sada je ovako i moramo da izdržimo jer nam je školovanje naše dece od velike važnosti. Za pomoć smo se obraćali rukovodstvima opština Prijepolje i Priboj. Opština Priboj nam je ispunila neke zahteve, a od opštine Prijepolje nismo dobili ni odgovor. Deca podnose velike napore, ni nama roditeljima nije ništa lakše, a svi naši problemi mogli su da budu rešeni asfaltiranjem u dužini od po 500 metara puta sa obe strane granice dve opštine i tada bi deca imala jedan autobuski prevoz od kuće do škole. No, sada je tako - pešači, razbijaj led, veslaj, brini i tako će biti sve do diplome o završenoj osnovnoj školi naše dece koja se svakog dana izlažu velikim opasnostima - ističe za Stanoje Derikonjić, roditelj tog dana zadužen za bezbednost dece.

 

2024 © - Vesti online