Ono naše, što nekad bejaše: "Koprivama" po vlastima
Na tako burnom prelomu vekova, najznačajniji događaj u razvoju stripa bila je pojava lista "Kopriva" u Zagrebu, koji je svoju satiričnu žaoku oštrio i u doba Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca.
Prvi broj je izašao 15. juna 1906. godine, iz štamparije Milivoja Majcena, i pod uredničkom palicom Milana Gračanina. Već od početka list je obilovao karikaturama i ilustracijama, kao i šaljivim prilozima koji su, malo pomalo, obrazovali jezik budućeg stripa.
"Koprive" će potom odigrati svoju najveću ulogu - stvaranje kruga izuzetnih crtača i unošenje mnogih novina u dotadašnje odnose prema stvaralaštvu ove vrste.
Ako su krajem 19. veka u zagrebačkim listovima objavljivali svoje radove slikari poput Ferda Kikereza, Bele Čikoš Sesije, M. K. Crnčića, a u beogradskim početkom 20. veka Beta Vukanović i Brana Cvetković, onda je pojava ilustratora veličine Pjera Križanića i Sergeja Mironoviča bila početak rađanja nove plejade umetnika koji će sav svoj rad posvetiti karikaturi.
Time je stvoreno i pogodno tle za brži razvoj izražavanja kroz strip, koji će 1925. godine dostići vrhunac upravo u "Koprivama" pojavom prvih stalnih domaćih strip junaka.
Ratni "Stođavo"
U Novom Sadu su početkom 20. veka počeli da izlaze satirični listovi "Starmladi" i "Švigar". Za njima su krenuli beogradske "Karikature", "Srpski list" i "Raketla", a u Splitu "Duje balavac". Beogradski dnevnik "Novosti" je 1913. prvi uveo redovni šaljivi dodatak "Vic". Tokom Prvog svetskog rata pokrenuta su još dva humorističko-satirična lista, zagrebački "Nos" i novosadski "Stođavo", kao i pedagoško-zabavni "Dečje novine". Ovaj poslednji, za koji je ilustracije radio akademski slikar Milenko Đurić, izlaziće u Novom Sadu sve do 1930. godine.