Četvrtak 08.03.2018.
01:13
D. N. P.

Šnajderi odlaze u Nemačku

youtube.com/B92
Stari radnici idu u penziju, mladih uopšte nema

Generalni menadžer ASTEKS-a Nermin Balija upozorava da su, zbog nedostatka radne snage, ozbiljno ugroženi veliki izvozni poslovi za Evropsku uniju, Rusiju i zemlje bivšeg Sovjetskog Saveza....

- Stalno je raspisan konkurs za najmanje 200 krojača, šivača, modelara i drugih tekstilnih zanimanja. Firmama članicama ASTEKS trenutno nedostaje bar 1.000 radnika. Uprkos relativno dobrim zaradama, koje mogu da premaše i 500 evra, kvalifikovani tekstilni radnici masovno napuštaju svoje firme i odlaze u Nemačku, Luksemburg, Austriju i zemlje Skandinavije gde radije, za znatno bolje pare, rade na građevini ili u poljoprivredi. Neki letnju sezonu provedu u Nemačkoj, pa se zimi vrate da u Novom Pazaru šiju džins, gazde ih primaju jer nove radnike ne mogu da nađu. Nevolja je i što mnogo tekstilaca, žena posebno, pre vremena odlazi u penziju - ističe Balija.

Samo retki se vraćaju

- Bojim se da će biti još gore... Mi radnike ne možemo više da platimo, jer bismo išli u minus, pa oni listom odlaze... Nema dana da sa autobuske stanice u Novom Pazaru put Evrope ne ode po desetak punih autobusa, samo retki se vraćaju - ističe poznati novopazarski proizvođač džinsa i naglašava da su mu ozbiljno ugroženi vredni izvozni poslovi.

- Pokušali smo sa uvozom tekstilne radne snage iz okolnih gradova: Raške, Tutina, Sjenice, Leposavića... Neki su dolazili iz Kraljeva, Kruševca, pa čak i Leskovca. Nažalost ni to nije pomoglo, jer mladi jednostavno neće za mašinu, pogotovu ako u inostranstvu mogu da rade za bolje pare. Mislili smo da ćemo problem rešiti takozvanim dualnim obrazovanjem, sklopili smo dogovor sa Privrednom komorom i novopazarskom Srednjom školom za dizajn tekstila i kože, ali odziv đaka je vrlo mali - ističe Tigrin Kačar, vlasnik renomirane džins konfekcije Stig i jedan od čelnika ASTEKS.

Jedan od novopazarskih konfekcionara koji živi i radi na relaciji Novi Pazar - Minhen ističe:

- Tačno je da dobar šivač u Novom Pazaru mesečno može da zaradi i 500 evra, čak i više, ali za tu zaradu mora da "umre" radeći, nekada i po 12 sati, a vrlo često i subotom i nedeljom. Bolje mi je da u Nemačkoj zapnem četiri meseca nego da kod mog gazde za znatno manje para crnčim godinu dana. Kad nas u Novom Pazaru i Srbiji budu dobro platili, neće biti potrebe da se potucamo po Evropi, svako voli da bude kod svoje kuće.

Nekada je Novi Pazar upošljavao 16.000 tekstilaca, danas manje od 6.000, ako se trend napuštanja firmi nastavi, većina pogona ostaće prazna, neki i sada svoje kapacitet koriste 50, a neki samo 30 odsto, retki su koji rade punom parom.








 

2024 © - Vesti online