Spomen-ploča na kući Zorana Radmilovića

Radmilović (1933-1985), neprevaziđeni majstor improvizacije, koji je oduševljavao pozorišnu publiku, rođen je 11. maja 1933. u Zaječaru.

Glumačku karijeru počeo je kao student 1960. u Beogradskom dramskom pozorištu, a 1964. je prešao u Atelje 212.

Legenda za života, upamćen je po nizu brilijantnih uloga poput kralja Ibija, Radovana III, Trigorina u "Galebu", Laze Kostića u "Santa Maria della Salute", Molijera u istoimenom komadu Bulgakova.

Igrao je u mnogim filmovima i TV serijama - "Čudna devojka" Jovana Živanovića, "Glineni golub" Svetomira Tome Janića, "Ram za sliku moje drage" Mirze Idrizović, "Srećna porodica" Gordana Mihića, "Maratonci trče počasni krug" Slobodana Šijana, "Priče iz radionice" Zdravka Šotre i drugim.

Sve te uloge ostale su u senci njegovog tumačenja kralja Ibija u predstavi Atelje 212 sa kojom je uspešno gostovao u Parizu, Moskvi, Njujorku, Veneciji, razotkrivajući izuzetnu glumačku nadarenost i sposobnost neverovatne improvizacije.

O tome koliko je fascinantan bio scenski, filmski i televizijski život Radmilovića pokazuje i činjenica da i današnje generacije rastu uz Radovana III, Ibija, Bilija Pitona...

Govorio je da je manje-više sve u životu komično i treba da bude komično, da sve "ima jednu divnu i neprekidivu komičnu nit koja se kroz sve naše postupke provlači, svakodnevno, kroz ceo naš život".

"Čak i kad to nećemo, to dobija moć da postane još komičnije. Čak ni najozbiljnije razmišljanje ne vodi ničemu ako se ne zakiti nečim što je komično, što je ljupko...", rekao je jednom prilikom vrhunski komičar srpskog glumišta.

Radmilović je preminuo 21. jula 1985. godine u Beogradu, a njemu u čast od 1991. dodeljuje se nagrada "Zoranov brk" najboljem glumcu na manifestaciji "Dani Zorana Radmilovića", koja se održava svake godine u njegovom rodnom Zaječaru.