Srbin ga odao, Hrvati osudili

Ovo je tragična i gotovo filmska priča o penzionisanom vodniku JNA, Zoranu Tomiću (48) koji je pre dva dana prvostepenom presudom suda u Sisku osuđen na maksimalnu kaznu - 20 godina zatvora zbog ubistva trojice i pokušaja ubistva četvorice hrvatskih policajaca.

Tomiću je suđeno u odsustvu zbog krivičnog dela koje je navodno počinio maja 1991. godine kao zapovednik prvog u koloni tenkova JNA koja se iz Kostajnice kretala ka Kozibrodu.

"Tomić je zauzeo mesto ciljača u tenku i rafalno ispalio više hitaca prema označenom vozilu hrvatskog MUP-a", stoji u presudi.

Direktor Veritasa Savo Štrbac za "Vesti" otkriva mnogo više detalja iz ove tragične ljudske sudbine.

- Tomić je Hrvat, rodom iz okoline Zavidovića, ali je od kraja rata državljanin Srbije. Kada je podignuta optužnica odmah se prijavio i dao svoju izjavu, a zatim u svakom smislu bio kooperativan. Ako je za nešto kriv, onda je to zato što je odbio da dobrovoljno ode u Hrvatsku da bi mu se sudilo. Nekoliko puta sam razgovarao sa njim i tako sam i čuo veoma tužnu, a gotovo filmsku priču ne samo o događajima za koje je na kraju presuđen, već i o sudbini njegove porodice - kaže Štrbac.

Tomić je u izjavi Županijskom tužilaštvu iz Siska ispričao šta se to dogodilo spornog dana kada je zaista predvodio tenkovsku kolonu.

- U to vreme JNA je korišćena isključivo kao "tampon zona" u sukobima između lokalnih Srba i Hrvata i oni su već bili na jednom takvom zadatku, a kretali se ka drugom. Kada su im Hrvati blokirali put "puhovima", Tomić je od njih tražio da mu odblokiraju pravac, ali su oni zapucali na kolonu. Tomić je zatim ispalio rafal upozorenja u vazduh, a kako ovi nisu prestajali sa paljbom krenuo je tenkom i automobil topovskom cevi odgurao sa puta. Do pre nekoliko godina nije imao pojma da je iko tada stradao - navodi Štrbac i dodaje da je sa početkom ratnih sukoba na tlu Hrvatske, a zatim i Bosne, ova porodica doživela zlu sudbina mnogih drugih.

- U jednom napadu srpskih snaga na sela oko Zavidovića Tomićevo rodno selo je gotovo sravnjeno sa zemljom. Istovremeno, njegov otac je od svojih sunarodnika trpeo ogromne pritiske zbog toga što mu je sin u "srbočetničkoj vojsci", zbog čega je na kraju glavom bez obzira spasavajući goli život izbegao u Srbiju. Tomići su se tu skućili, a Zoran osnovao sopstvenu porodicu.

- Pre oko dve godine, slučajno je naleteo na klasića s kojim je bio u vojsci pre rata. Kako obično biva u takvim prilikama evocirali su uspomene celu noć, dosta se popilo i tada mu je Zoran ispričao i o ovom događaju. Nije prošlo nekoliko meseci, a u Hrvatskoj je protiv njega podignuta optužnica. Razgovarao sam i sa tim čovekom koji ga je prijavio. Njegov prvi komentar je bio, doslovce: "Ali, nisam ga ja prijavio Hrvatskoj. O ovome sam ispričao našem tužilaštvu" - objašnjava Štrbac.

Ukoliko i drugostepena - konačna presuda bude osuđujuća pred Tomićem je nekoliko mogućnosti. Kako nije osuđen za ratni zločin, postoji mogućnost da bude izručen Hrvatskoj ili da tu kaznu odsluži u Srbiji.

- Međutim, on u oba slučaja ima mogućnost da zatraži ponovljeno suđenje i da se nada pravdi - zaključuje Savo Štrbac.