Mira Furlan se vratila u Hrvatsku
Iako poslednjih godina navraća u Hrvatsku, dolasci Mire Furlan u nekadašnju domovinu uvek su vest. Njeno ime još izaziva različite reakcije, naročito posle svega što joj se dogodilo privatno i profesionalno.
Ovih dana Mira Furlan je boravila u Dubrovniku, gde je kao članica žirija bila gost Libertas film festivala, a hrvatska publika imaće priliku da je na jesen vidi u novim nastavcima serije Nove TV “Najbolje godine”.
O svojom boravku u Hrvatskoj Mira kaže da je raduju susreti na ulici sa srdačnim nepoznatim ljudima kojima je, kako kaže, drago što je ponovo tu, u Zagrebu i Dubrovniku, i dodaje da je njeno ponovno pojavljivanje u Hrvatskoj "prilika da se svi prisjetimo onoga što smo bili, što smo mislili i što smo osjećali nekad davno". Za susrete sa ljudima u Hrvatskoj Furlanova kaže da je lečenje posle drastičnih rezova koji su se u životu desili.
Na pitanje novinara da li se u Zagrebu oseća kako kao turista, Zagrepčanka ili neko ko je došao da odradi posao Mira kaže da se i sama pita gde je njen dom.
"Dom na kraju prestaje biti fizička kategorija. On se premješta u duhovu sferu i tako je valjda i najzdravije. Zagreb izgleda dobro, ali su ljudi zabrinuti, a kako i ne bi bili kad je život ovih dana težak, ne samo ovdje nego svuda u svijetu. Kad još gledaš kako te netko naočigled pljačka, onda je zaista teško zadržati smiješak. To vrijedi kako za Hrvatsku tako i za Ameriku", kaže Mira.
Glumici je posle 17 godina vraćen stan u Zagrebu pa kaže da će to biti razlog više da češće dolazi u Hrvatsku. o starim prijateljima kaže da "prijatelji ponekad postaju neprijatelji, ali neprijatelji vrlo retko postaju prijatelji. Prijatelji znaju i kako da te povrijede".
O iluziji da glumci zarađuju bogatstvo Mira Furlan govori kao o poniženju koje je doživela kako u bivšoj državi, tako i sa svakom audicijom u Americi,
"Smiješna je ta iluzija. I potpuno nerealna. Kakav se novac moglo zaraditi kao glumac u bivšoj državi? Od svoje takozvane slave dobila sam samo najgore: totalnu izloženost i nezaštićenost. Nije me štitila čak ni lova. Sjećam se kako sam se jednom negdje u prošlom životu vozila autobusom pa mi je jedan bijesan čovjek viknuo s hrpom inkorporiranih prostota: ‘Ej, glumica, a što se ti voziš u autobusu? Što je, nemaš love, ha? Jeste i vi, glumci, pali na prosjački štap? Tako vam i treba, j…… v.. p… m…’ itd. Ja sam na sljedećoj stanici morala izaći jer su se i ostali putnici uključili u pljuvanje. Ljudi žele svoje iluzije, oni žele glumice u krznenim kaputima i s dijamantima. Oni nikako ne žele da im iluzije razbije neka obična nepočešljana žena koja u ruci drži pet plastičnih vrećica s paradajzom i vozi se autobusom ili tramvajem zajedno s njima", priča Mira Furlan.