Crna Gora ostala bez bogomolje
Kralj Nikola bio samo ktitor
Neće se, dakle, ipak desiti da Crna Gora kao sekularna država ima u posedu i jednu bogomolju već je, kako izričito stoji u najnovijoj presudi, "dužna priznati i trpeti promenu upisa prava svojine u katastru nepokretnosti" na ime Mitropolije crnogorko-primorske kao stvarnog vlasnika.
Da podsetimo, država Crna Gora je pre pet godina ustala sa tužbom protiv Mitropolije crnogorko-primorske, zahtevajući da joj vrati ključeve crkvice Svetog Dimitrija u parku Kruševac u Podgorici, koja se nalazi ispred nekadašnjeg dvorca knjaza i kralja Nikole Petrovića, tvrdeći da je i ta dvorska bogomolja pripala državi nakon detronizacije potonjeg gospodara iz dinastije Petrović, 1918. godine i konfiskacije njegove imovine.
Mitropolija crnogorsko-primorska je, međutim, ustala sa kontratužbom, dokazujući da je kralj Nikola zaista bio ktitor, ali ne i vlasnik ove crkvice, koju je, po ktitorskim pravilima, odmah predao Mitropoliji i koja od tada slovi kao njen verski objekat.
Pritom je ubedljivo dokazivala da je Mitropolija održavanjem stekla pravo svojine nad tom bogomoljom i isticala činjenicu da joj to pravo niko nikad nije sporio, čak ni otkad je nekadašnji dvorac kralja Nikole na Kruševcu pretvoren u Centar savremene umetnosti.
Bačeno 8.000 evra
Ova besmislena petogodišnja sudanija i inaćenje prvostepenog suda, odnosno sudije Danila Jegdića, koštaće državni budžet Crne Gore gotovo 8.000 evra - toliko iznose sudski troškovi, takse i naknade u sporu koji je, kako se pokazalo i nepotrebno pokrenut i još nepotrebnije toliko odlagan.
Prvostepeni sud je sve to ignorisao i uporno, u tri navrata, presuđivao da je ovaj verski objekat pripadao imovini crnogorske dinastije Petrović, te da je kao takav, konfiskovan u sklopu ostale konfiskovane imovine prvog i potonjeg crnogorskog kralja Nikole Prvog Petrovića, odnosno "postao društvena svojina, državna imovina", koju je uzurpirala Mitropolija crnogorsko-primorska.
Prilog se daje crkvi
- Ovaj sudija ne zna elementarnu stvar koju mora znati svaki pravnik - kazao je svojevremeno za "Vesti" Jovan Markuš, nekadašnji gradonačelnik Cetinja i nesumnjivo najbolji poznavalac istorije dinastije Petrović, posebno potonjeg krunisanog izdanka te dinastije - da se hram kao zadužbina, ili kao ktitorstvo, tj.prilog, ne daje državi već crkvi. Osim toga, treba da pogleda testament kralja Nikole u kojem on sinu Mirku ostavlja Dvorac na Kruševcu, ali ne i crkvu Sv. Dimitrija. Kralj Nikola je bio pobožan čovjek, za razliku od ovog sudije, i znao je da ako nešto priloži Crkvi da to nije više njegovo i to je jasno pokazao u svom testamentu.
U testamentu sve jasno kao dan
U testamentu kralja Nikole, čija se kopija čuva u Arhivu Jugoslavije, u legatu Milana Stojadinovića (Arhivu Kraljevine Jugoslavije ga je, kako kaže Jovan Markuš, 2. novembra 1925. godine dostavio Jovan Popović, bivši opunomoćenik ministra i punomoćnik prestolonaslednika crnogorskog Danila, sina kralja Nikole), u drugoj stavci nedvosmisleno piše: "Našem sinu Knj. Mirku ima pripasti, dvorac Kruševac sa zemljom koja je zagrađena žicom." Nema, dakle, ni pomena crkve.
Upravo na ovim činjenicama su u žalbi na prvostepenu presudu posebno insistirali advokati Mitropolije crnogorsko - primorske Vojislav M. Đurišić i Jugoslav Krpović i one su, uz niz drugih pravnih i procesnih manjkavosti, očigledno bile presudne da Viši sud preinači tu presudu i osnaži pravo Mitropolije crnogorsko-primorske.
Najviše pogođen samozvani mitropolit
Mitropolija crnogorsko-primorska je od početka sumnjala da iza svega, u stvari, stoji samozvani mitropolit takozvane Crnogorske pravoslavne crkve Mihailo, odnosno Miraš Dedeić - da crnogorskom režimu svakako nije stalo da u svom vlasništvu ima i jednu bogomolju, već je sve činjeno da se crkvica na Kruševcu otme Mitropoliji crnogorsko-primorskoj i ustupi toj nelegalnoj crkvenoj organizaciji. To je juče nedvosmisleno potvrdio i Stevo Vučinić, potpredsednik Mitropolitskog saveta CPC, koji u žestokom reagovanju na presudu Višeg suda u Bijelom polju veli da je "većini crnogorske opozicije i Beogradskoj patrijaršiji cilj da nas (Crnu Goru, prim. B.S) dovede u kolonijalni položaj, čemu je s ruke i ovakva presuda kojom se oteta imovina crnogorskog naroda i države pretvara u pravo beogradskih centara moći".