Zvonačka Banja: Lečilište iz antičkog doba
Izvor zdravlja i dugovečnosti: Zvonačka Banja
Uređenje banje u vezi je sa razvijenim rudarstvom u okolini. Tokom srednjeg veka u Zvonačkoj Banji se lečilo okolno stanovništvo, a moguće je da je u njoj bilo i središte župe Zvonce.
Zvonačka Banja je počela da se obnavlja između dva svetska rata, posle otkrića rimskih tragova. Izgrađen je rezervoar za vodu, napravljen cevovod do bazena i sazidana jedna zgrada za goste.
Posle Drugog svetskog rata uređeni su prilazni putevi iz pravca Dimitrovgrada, Pirota i Babušnice, uređen je banjski park i opremljena kupatila. Sagrađen je i bazen na otvorenom prostoru, kao i hotel Mir.
Za lekovite, pojavu termomineralne vode značajni su duboki rasadi. Među rasadima je posebno izražen onaj u dolini Blatašnice na profilu Asenovo kale - Zvonačka Banja - selo Odorovci.
Dva manastira
U blizini Zvonačke Banje nalaze se i dva manastira. Prvi je Sveti Jovan Bogoslov, poznat kao Poganovo, podignut 1395, a drugi Sveta Bogorodica ili Sukovo, iz druge polovine 19. veka. Da su se manastiri, gde god je to bilo moguće, gradili upravo u blizini prirodnih banja i narodnih lečilišta, potvrđeno je na dosta lokacija u Srbiji.