Vrdnička vila

Njih je jedan nemački slikar nazvao nadzemaljskim, jedan srpski pesnik "čudnim", a neki su ih poredili sa carigradskim fildžanima i očima kakve su imali samo arapski atovi.

Levi obraz joj je krasio mladež, što je njenom licu davalo privlačnost kojoj bi i danas malo koji muškarac odoleo.

Drugi Nemac, pesnik Johan Gabrijel Sajdl posvetio joj je pesmu, a Ludvig August Frankl, sa kojim se dopisivala, primetio je i prekrasan Miličin stas, govoreći da je duboki pogled njenih očiju "ublažavao osmejak sa skladnih njenih usana".

Pesnikinja Milica, prozvana Srpkinja, bila je žena rođena za pravu ljubav i sreću.

Za njom su ludovali mnogi.

Kada ju je prvi put video u Beču, Njegoš joj je rekao: "Da nisam kaluđer, eto Crnoj Gori kneginje".

Hrvatski pisac i ban Ivan Mažuranić dolazio je na Frušku goru samo da bi nju posetio, a posle joj poslao svoj čuveni ep "Smrt Smail age Čengića".

Nije bila tajna ni šta je za nju sve činio i tada popularni srpski književnik i putopisac Ljubomir Nenadović.

Na prvi sastanak on je Milici umesto cveća poneo jedan kesten, taman kao njene oči, i list sa drveta sa Vergilijevog groba, koji je sam otkinuo kada je putovao po Italiji.