Šta u dokumentima CIA piše o Jugoslaviji, Titu, Miloševiću
Sada dostupna arhiva CIA prepuna je dokumenata koji se tiču naše bliže i dalje istorije, piše Zoran Vitas za “Večernji list”.
Samo od materijala u kojima se obrađuju Tito i njegov režim mogla bi se sastaviti solidna istorijska građa građa.
"Sve je ovde, od procena vojnih snaga neposredno iza rata pa nadalje, kada se prate i jedinice KNOJ-a i Garde, preko ulaženja u meritume koliko je zaista jaka njegova vlast, odnosno ima li mogućnosti da on padne”, navodi se u tekstu.
Ide se često i u detalje, analiziraju se jugoslavenski mediji s prilično tačnim kontekstom, prati se svaka svađa u partijskom vrhu. Iz dokumenata se vidi i na koji je način Tito vodio svoju politiku.
Pročitajte još:
* Kolinda teši Hrvate: Tito vas je lagao, Jugoslavija je bila utopija
* Kitarović: Hrvatska će graditi dobrosusedske odnose, ali...
* Kao da je znao: Evo šta je Tito 1957. pisao Rusiji, Americi i NATO
Posebno je praćen bio Rankovićev pad, likvidacija Hebranga i Žujovića, javni obračuni i revizionizam vodećih Titovih špijuna nakon njegove smrti. S diplomatima kalibra Henrija Kisindžera razgovarao bi u rukavicama, a svojim arapskim prijateljima razgovor prezentovao kao proarapsko predavanje američkom diplomati.
S Kastrom, kako se navodi, nije bio u posebno dobrim odnosima, pogotovo mu je zamerao mešanje u sukobe u Angoli koja mu je bila važna u kontekstu nesvrstanosti.
“Zbivanja u Jugoslaviji bila su od najvišeg interesa za CIA. Ipak, procene toga šta će se događati na tlu Jugoslavije bile su pogrešne iako su analitičari imali vrlo detaljne informacije o tome šta se događa i što su vrlo rano definisali Miloševića kao glavni remetilački faktor i najopasnijeg činioca u već krhkoj federaciji”, piše “Večernji”.
Ali, pratili su i emigrantske aktivnosti. Od prvog dana stupanja na američko tlo imali su sve informacije o Andriji Artukoviću, pratili aktivnosti Ante Pavelića od početaka njegove emigracije u Argentini, s kim sarađuje, kakvi su mu planovi, donosile su se i procene svakog Pavelićeva saradnika.
Kako se navodi, brojni su i dokumenti iz doba nakon raspada Jugoslavije, za vreme Domovinskog rata. Vidljivo je da se pratilo sve što govori Franjo Tuđman, kakva su kretanja na terenu, mogućnosti ishoda sukoba, uz vrlo brzu reakciju u procenama. Dokumenti govore o tome kako je Miloševiću bilo bitnije prekidanje sankcija UN od krajških Srba.
Tuđman je s druge strane čekao trenutak u kojem može biti siguran da Hrvatsku neće pogoditi sankcije ako napadne tadašnje sektore Sever i Jug, no uz jake unutrašnje pritiske da se u akciju krene.
Kada se govori o prvom hrvatskom predsedniku, on se u CIA arhivi spominje već u dokumentu iz 1972. kada je američku agenciju zanimalo hoće li se na njegovom suđenju dokazivati postoji li povezanost s hrvatskom emigracijom u Americi.
Iz ove nove arhive savršeno je jasno kako je prostor bivše Jugoslavije bio od izuzetnogznačenja za CIA, piše “Večernji”.