Ponedeljak 21.06.2010.
05:08
S. Đurić - Vesti

"Ukrala" mikrofon na svadbi

Amatersko pevanje preko noći je preraslo u profesiju, a Jovana ne krije da su joj prve tezge bile u restoranima, manjim klubovima, svadbama, što joj je bilo i viza za ulazak na široko estradno nebo. Oduvek je bila narodnjak u duši, a uzor su joj bile pokojna Silvana Armenulić, kao i Vesna Zmijanac, Lepa Brena, Šemsa Suljaković.


- Odrasla sam u višečlanoj radničkoj porodici. Roditelji su imali nas osmoro dece. Imam četiri sestre i tri brata. Mogu reći da sam imala bezbrižno detinjstvo. Živeli smo u beogradskom naselju Zvezdara, a kada sam imala šest godina, preselili smo se na Banjicu gde sam provela najlepši deo života. Nije bilo novca, a trebalo nas je sve prehraniti i izvesti na pravi put. Zato je roditeljske pažnje i ljubavi bilo napretek. Mama Emina i tata Veselin su se potrudili da ne osetimo nemaštinu. Lepo je bilo odrastati u punoj kući. Svi smo se slagali i voleli. Sve smo delili na osam delova, čak i jednu čokoladu. Bilo je tu i svađa, kao i kod svake dece, ali sve su to bile bezazlene čarke. Imala sam osećaj kao da sam svaki dan u obdaništu. Kada bi nam došli baka i deka, bilo nas je dvanaestoro. Svi bismo se okupili oko njih, a oni su nam pričali razne priče, stvarne i nestvarne. Obožavala sam ih.
 

Trbušni ples

Još kao šestogodišnjakinja je zavolela muziku.


- Tada sam prvi put držala i koncert, ali za drugarice. Ispred zgrade sam pevala i igrala trbušni ples, a one su mi bile žiri. Pevačica je prvi put mikrofon u ruke uzela sa devet godina i to sasvim spontano.

Doručak za pamćenje


- Moji obožavaoci su mi tokom karijere priredili mnogo lepih trenutaka. Jednom prilikom, na turneji po Evropi, iznenadile su me obožavateljke Kemala Malovčića. Jednog jutra su došle u hotel i pripremile mi božanstven doručak. To ću uvek pamtiti.


- Bilo je to na svadbi mog brata od tetke. Vrebala sam povoljan trenutak i kada su muzičari pravili pauzu, skočila sam, uzela mikrofon i zapevala "Ne kunite crne oči", od Vesne Zmijanac. U restoranu je nastao muk, da bi potom poneseni pesmom svi skočili na noge i zaplesali. Onako mala osećala sam se moćno i sva važna. Moj pokojni otac je rekao članovima benda da me puste još malo da pevam. I tako sam probila led. Posle toga stalno sam pevala na porodičnim okupljanjima, rođendanima, na svadbama i drugim veseljima. Mama je kao 11-godišnjakinju prijavila na audiciju za amatere. Osvojila sam drugo mesto i nagradni put za Italiju. Mama me nije pustila da putujem, jer sam bila mala, uzela je novac koji sam potrošila na sebe. Oduvek sam volela narodnjake. Tu sam se našla od samog početka. Volim kada neka pesma ljude pogodi u srce i probudi emocije. Za svoju dušu pevam i starogradske, obožavam izvorne jer tu se dokazuje pevač i njegov kvalitet.


Još kao amater Jovana je išla na razne turneje i pevala rame uz rame sa Šabanom Šaulićem i drugim velikim zvezdama.


- Bila je velika čast biti u društvu tako velikih zvezda, a za to je bila zaslužna pevačica Olja, koja me je svuda zvala i vodila da pevam. Nije bilo svadbe na kojoj nisam pevala. Zarađivala sam mnogo novca koji sam davala ocu jer sam želela da se odužim roditeljima za ljubav i pažnju. Olji dugujem veliku zahvalnost i smatram da je odigrala veliku ulogu u mojoj karijeri. I sada se viđamo. Ona danas ima 70 godina i kad god imam vremena vidimo se i slatko se ispričamo.


Ljubavni krah


Vrlo brzo Jovana je ušla u estradne vode u kojima se snašla kao pravi profesionalac, a njena popularnost je vrtoglavo rasla.

U Bugarskoj kao kod kuće


Pevačica iza sebe ima brojne turneje po Srbiji, ali i u regionu u dijaspori, a posebno je ponosna na one u Makedoniji i Bugarskoj.
- U Makedoniji i Bugarskoj sam redovan gost, publika je zavolela moju pesmu i ja se u tim zemljama osećam kao kod kuće. Nisam imala neprijatnosti na koncertima i moram da istaknem da sam prva pevačica iz Srbije koja je 1997. godine pevala u Bosni i Hercegovini posle rata.


- Osnovala sam svoj bend sa kojim sam gostovala po diskotekama i restoranima. Jedan od omiljenih mi je restoran "Topčiderska noć" u Beogradu. Svaki dan sam imala tezge, a vikendi su bili udarni. Imala sam osećaj da je ceo Beograd došao da me sluša. Videvši da se dobro snalazim u svom poslu, starije kolege, kao i članovi benda su me pitali kada ću snimiti ploču. Nagovorili su me da to uradim. U restoranu se pojavio jedan bračni par. Imali su kćerku Jovanu i bili su oduševljeni mojim glasom. Ponudili su mi finansijsku pomoć i ja sam za RTS 1994. godine snimila ploču, kasetu i CD "Drugarica za kasne sate", sa koje su se izdvojile pesme "Jedna k'o nijedna", "Sve tuđe suze", "Narandža na stolu", "Burma od zlata"... Imala sam samo 14 godina i mojoj sreći nije bilo kraja i hvala tim divnim ljudima.


Jovana je te 1994. proglašena za otkriće godine, imala je prvi javni nastup i devojčica je preko noći porasla u ozbiljnu i odgovornu osobu, koja je sama zarađivala hleb.
 

- Sa grupom "Mećava" sam 1994. nastupila u Čačku i to je bilo moje prvo javno vatreno krštenje. Nije bilo treme, toliko sam bila samouverena da sam bez imalo muke odradila celi nastup. Srce mi je bilo puno kada sam ispred bine videla zadovoljnu publiku, koja je pevala sve moje pesme. Od tog honorara sam kupila prve minđuše. Život mi se tada mnogo promenio. Nisam imala više privatnosti i imala sam osećaj da nisam više onako ušuškana kao nekada. Ljudi su me prepoznavali i javljali mi se na ulici. S jedne strane, to sam želela i ostvarila sam san iz detinjstva, ali s druge strane, moj emotivni život je bio na udaru. Raskinula sam dugu vezu i to mi je veoma teško tada palo. Ali, nije moglo i jedno drugo. Morala sam da zaboravim na ljubavni krah i idem dalje. Krenuli su nastupi, album za albumom, hit za hitom. Prvim nastupima i pločom zaradila sam dovoljno da sama finansiram drugi CD.  

Danju plakala, uveče pevala

I tada se u eri turbo folka izdvojio Jovanin veliki hit "Ne zaboravi me". - Svi su počeli da snimaju grčki melos, koji sam od samog početka negovala. Sledeće 1997. godine objavljen je album "Ruža puna trnja" i hitovi "Daleko si ti", "Koga lažeš"...


 

Menadžer otišao s parama


- Imala sam i manjih pehova, ali ništa strašno. Sećam se velikog koncerta u Novom Pazaru 2001. godine, kada sam nastupala sa Šemsom Suljaković, Halidom Muslimovićem, Kemalom Malovčićem... Bilo je to na stadionu koji je bio krcat. Atmosfera kakvu samo može da poželi jedan pevač i ja u društvu velikih zvezda. Kad se sve završilo saznamo da je menadžer odneo sve pare, tako da nismo dobili honorar. Bar smo se lepo proveli, ako ništa drugo.

Turneja u Nemačkoj 1997. godine ostaće joj u tužnom sećanju, jer joj je otac tad umro. - Prekinula sam nastupe i došla kod oca u bolnicu. Stigla sam u poslednji čas i da tada nisam došla, nikad sebi ne bih oprostila što ga poslednji put nisam videla. Dve nedelje posle tog tragičnog događaja morala sam da idem na veliku turneju po Skandinaviji. Samo moja duša zna kako mi je bilo. U sobi sam preko dana plakala, a uveče pevala. Posao i publika nisu smeli da osete moju tugu.


Jovanina želja je da se jednog dana oproba kao glumica.


- Volela bih da pevam ili da glumim u nekom akcionom filmu. Ono što je sigurno jeste da se nikada ne bih skidala pred kamerama. Odgovarao bi mi neki ljubavni film, a volela bih da ekranizujem priču o svom životu kao što su uradile Vitni Hjuston i Tina Tarner. Ne volim mnogo da pričam o privatnom životu, ali mogu da kažem da mi je lepo, da sam srećna i zadovoljna. Studiram engleski, a moraću uskoro da upišem i nemački. Volim psihologiju i mnogo čitam o toj nauci.


Priznaje da je privlači mistika i uverena je da bi se bavila naukom da nije odabrala muzičku karijeru.


- Volim da istražujem zvezde, Mars. Veoma sam religiozna, ali poštujem i druge vere. Mnogo se bavim sobom. Svakog jutra trčim po pet kilometara bez prestanka. Idem na jogu. Završila sam Školu za negu lepote i to baš za frizera i šminkera, tako da meni nisu potrebni frizeri i profesionalni šminkeri. Veliku podršku pored braće i sestara pruža mi i moj dečko Srđan Milovanović, inače vlasnik Kopernikus televizije.

2024 © - Vesti online