Sreda 28.09.2016.
08:30
Đ. Barović - Vesti

Komuna SPC za odvikavanje od bolesti zavisnosti (1): Beg od smrti u Zemlji živih

V. Sekulić
Duhovni mir: Štićenici komune i otac Branko

Neki od mladih ljudi iz srpske zajednice spas i izlečenje neretko traže i u otadžbini u kojoj već deset godina uspešno radi jedina komuna u okviru Srpske pravoslavne crkve koja se bavi lečenjem bolesti zavisnosti - Zemlja živih.

U nekoliko nastavaka "Vesti" donose najupečatljivije detalje iz života mladih zavisnika iz Evrope i Australije.

Bitan je posao

Iguman manastira Kovilj ističe da se u procesu lečenja bolesti zavisnosti u zajednici Zemlja živih primenjuju metode i tehnike sabrane iz više sličnih centara u svetu.
- Na osnovu već postojećih iskustava iz sličnih zajednica, odabrali smo ono što najviše odgovara našim uslovima. Istovremeno, godinama smo vršili korekcije u radu, a posebno terapiji, što je naišlo na razumevanje i države tako da imamo odličnu saradnju i sa Ministarstvom zdravlja, ali i drugim nadležnim institucijama. Nažalost, najveći problem je što u Srbiji još nije sistemski rešen problem šta s mladima koji završe ovaj program i vrate se svojim kućama. Nerealno je očekivati da oni imaju povlastice prilikom zapošljavanja, a opet je vrlo bitno da počnu da rade. Mi kao bratstvo činimo koliko možemo i desetak ljudi koji su završili program smo zaposlili - veli iguman Isihije.

Za naše čitaoce će, između ostalih, svoja iskustva podeliti duhovnik projekta Zemlja živih, čelnici Specijalističke bolnice za bolesti zavisnosti iz Beograda, "anđeli čuvari" novopridošlih zavisnika, ali i jedan od Srba koji je predvodio narko kartel u Švajcarskoj, bivši pripadnik elitne 63. padobranske brigade Vojske Srbije, 22-godišnji mladić iz Australije sa pozamašnim "kokainskim stažom"...

Sve više mladih iz dijaspore

Kroz komunu je prošlo oko 3.000 zavisnika, a otac Branko Ćurčin upozorava da je prethodnih godina sve više mladih iz dijaspore.
- Do sada nam se obratilo nekoliko stotina mladih iz bukvalno svih krajeva sveta, a najviše iz Amerike, Švajcarske, Nemačke, Holandije, pa čak i Australije. Ranije su njihovi roditelji najpre morali da dođu u manastir Kovilj i da se tamo informišu, ali sa modernim tehnologijama to je sada moguće i telefonom, mejlom (spc.zemljazivih@gmail.com) ili preko naše Fejsbuk stranice (www.fb.com/zemlja.zivih) koja je sve posećenija, sve više roditelja mladih iz dijaspore nas na taj način kontaktira informišući se o uslovima - veli ovaj sveštenik.

- Veliki broj mladih zavisnika iz dijaspore pokušava izlečenje u otadžbini zato što su već neuspešno pokušavali u zemljama u kojima žive. Očekuju da će doći do boljitka kada se ne promeni samo grad, već i država, pa otuda dosta njih posećuje privatne klinike, prvo u zemljama odakle su, pa po Srbiji. Međutim, činjenica je da većina na kraju ne uspe i da oni koji su odlučni da se spasu dođu kod nas - priča protojerej Branko Ćurčin, starešina hrama Vaznesenja Hristovog u Novom Sadu i duhovnik pravoslavne zajednice Zemlja živih.

Ova zajednica ima pet terapijskih zajednica na teritoriji Srbije (četiri muške i jednu žensku), u kojima boravi oko 100 štićenika i tri kancelarije: u Novom Sadu, Beogradu i Rumi.

Škola protiv poroka

Protojerej Branko Ćurčin je i u hramu na Klisi imao sličnih "zaduženja".
- Još od 1998. ili 1999. počeli su da mi se obraćaju roditelji dece koja su ušla u problem i po inerciji mog poziva počeo sam da kontaktiram tu omladinu. Očigledno je i njima prijalo to što smo razgovarali u crkvi, pa su počeli sve više da dolaze. Kada sam shvatio da to više nije samo priča, posle jutarnje liturgije napravio sam im dnevni program i davao zadatke: da pišu dnevnik, kose travu. To je bila vrsta radne terapije u okviru koje sam ih slao u manastir. Kada smo shvatili da to nije rešenje jer remeti život manastira, po blagoslovu episkopa bačkog Irineja, kupili smo napuštenu školu u Čeneju. Bila je potpuno devastirana, ali smo uspeli da je uredimo i sada umesto da uči decu slovima i računu, uči mlade ljude da nađu svoj smisao i odupru se porocima - ističe otac Branko.

Zemlja živih je projekat koji je nastao 2005. godine, a do tada se već na sve četiri strane sveta pročulo da je u manastiru Kovilj kod Novog Sada moguće dobiti pomoć za sve one koji su "zalutali", a nemaju više kome da se obrate.

- Očigledno je tim mladim ljudima prijala manastirska tišina, duhovni mir koji se može pronaći. Ali, u jednom trenutku je broj onih koji traže pomoć, posebno kada je reč o bolestima zavisnosti, postao toliko velik da smo kao bratstvo imali problem šta činiti. Nesumnjivo smo imali želju da pomognemo, ali s druge strane niti smo za to imali uslova niti znanja, pa je tadašnji iguman manastira, a sada mitropolit zagrebačko-ljubljanski Porfirije predložio da se, po ugledu na slične zajednice u svetu, pod okriljem manastira Kovilj osnuje i ona o kojoj će brinuti Srpska pravoslavna crkva - priča arhimandrit Isihije, iguman Svetoarhangelskog manastira Kovilja.

Nove droge na tržištu

A. Čukić
Mira Kovačević

Primarijus Mira Kovačević, predsednik republičke Stručne komisije za prevenciju i kontrolu bolesti zavisnosti Ministarstva zdravlja Republike Srbije i v.d. direktor Specijalne bolnice za bolesti zavisnosti u Beogradu ističe za "Vesti" da je prema poslednjim istraživanjima, u Evropi u porastu upotreba kanabisa i njegovih raznih destilata.

Slede razne "legalne droge", odnosno medikamenti koji služe za lečenje nekih drugih bolesti, a zatim i droge nastale na osnovu kombinovanja više sintetičkih opijata.

- Sva istraživanja pokazuju da je broj heroinskih zavisnika, a to je svetski trend, u opadanju. Primat su dobili kanabis i "moderne droge". Istovremeno, poražavajuće je i da je, barem u Srbiji, nastupila prava pošast zavisnika od alkohola, a posebno od klađenja. Na devet alkoholičara imamo samo jednog narkomana, a ta brojka je još nepovoljnija kada je reč o kockanju - ističe dr Kovačević.

Sutra - Komuna SPC za odvikavanje od bolesti zavisnosti (2): Igla u veni dilera iz Švajcarske

2024 © - Vesti online