Nedelja 04.09.2016.
03:00
S. Đurić - Vesti

Čuva zavet čukundede!

Privatna arhiva
Frulaš iz Brusa neumorni borac za tradiciju: Milutin Cvejić

- Rođen sam u selu Kriva Reka, 25 kilometara od Brusa. Skoro da ne postoji zaselak, a da neko nije svirao frulu. A u mojoj porodici više od 300 godina se uglavnom sviraju duvački, ali i drugi muzički instrumenti. Zavet našeg čukundede da ne prekinemo porodičnu tradiciju, osim mene, prihvatili su moje ćerke Nataša, Kristina i Slađana i sin Slađan. Kristina je nekoliko puta pobeđivala na takmičenju frulaša u zemlji, a 2001. godine je proglašena za jednog od najvećih talenata na tom instrumentu. Kada sam prvi put odveo moju Kristinu na republičko takmičenje u Prislonicu kod Čačka, nije bilo dece da se takmiči. Sve do 2007. godine, kada je osnovano Udruženje frulaša, nije bilo dece, sem moje, da sviraju ovaj drevni instrument. A sada ih ima stotine. Već tri decenije podučavam decu i borim se da održim tradiciju frule, koja je srpski brend. Inače, radio sam nekada kao šef magacina isporuke robe u Fabrici uređaja i delova Brus i bio proglašavan za najboljeg radnika i za najboljeg sportistu u Brusu. Igrao sam aktivno i fudbal - priča Milutin Cvejić.

Talentovani slikari

Cvejići su i talentovani slikari. Supružnici Vesna i Milutin najčešće rade u tehnici ulje na platnu.
- Prodajom radova se nekako izdržavam. Supruga Vesna nigde ne radi. Da nije tih slika ne znam kako bismo vezivali kraj s krajem, tim pre što deca uče daleko od kuće - kaže Cvejić.

Kako se ne bi prekinula tradicija, Milutin svoje učenike besplatno podučava, iako je i sam na rubu egzistencije.

- Triput nedeljno svoje đake, koji su članovi KUD-a Kopaonička frula, besplatno podučavam i to uz saglasnost roditelja da se ne naplaćuju časovi. Dakle, bez ikakve dobiti radim i to s ciljem da se ne ugasi srpska tradicija. Išao sam svakog utorka i petka u Razbojnu, koje je udaljeno od Brusa 18 kilometara po kiši, snegu, ledu, suncu i vetru, učio oko 20 frulaša. Posle sam punih godinu dana učio decu u mojoj kući, sve dok nismo dobili prostorije u Kulturnom centru. Svake godine oko njih 30 podučim. U Udruženju je i folklorna sekcija, frulaška, etno i izvorno pevanje, dramsko-recitatorska i likovna. Udruženje broji 60 članova. Moji polaznici sviraju klarinet, gajde, gusle, a neki su nastavili svoju karijeru i u poznatim kulturno-umetničkim društvima širom Srbije. Ne znam koliko ću dugo moći tako. Nažalost, teška ekonomska situacija utiče i na naš rad. Mi nemamo ni za odlazak na takmičenje. Uvek smo u nekim dugovima, a opština ne može da nam pomogne jer je i sama siromašna. Bila bi velika šteta da se ugasi ovo udruženje.
Cvejić je dobitnik i brojnih nagrada.

Ponosni roditelji

Iako u teškoj finansijskoj situaciji, Cvejići su decu izveli na pravi put.
- Nataša je lekar u Beču, Kristina etno-muzikolog, Slađana je u podgoričkom simfonijskom orkestru, sin Slađan je na osnovnim studijama violine u Beogradu i sad je upisao kontrabas. I bez posla je...

- Dobio sam sva moguća priznanja, među kojima i Majstorsko pismo za čuvanje tradicije Balkana. Bora Dugić mi je dodelio pehar kada se obeležavalo 23 godine Prislonice, bio sam prvak Srbije za frulu... Svuda nas traže da nastupamo, ali zbog nedostatka para ne možemo da maknemo iz Brusa. Deca nigde ne idu i kukaju stalno. Nismo imali novca da odemo ni u Makedoniju. Rado bismo nastupali i po dijaspori, ali kako? Teško je, zaista, sve to izdržati. U udruženju smo Zorica Vidojević, Radiša Dimitrijević i ja i nema gotovo nikakve svrhe da se nas dvoje-troje borimo za kulturu u Brusu, pa ću, govorim u svoje ime, biti prinuđen da sve to napustim. Naše udruženje je prvo razvilo frulu u Srbiji i prvi smo odveli mnogo dece u Prislonicu gde se tradicionalno održava Republički sabor frulaša, a od Brusa i Srbije smo napravili pravi brend - zaključuje Milutin Cvejić.  

2024 © - Vesti online