I kad lažeš, laži istinito

"Sinko Ćiko, kad dopa'neš nesreće i iziđeš pred sud, brani se dobro i uzdaj se u svoju pamet ako je imaš. Ne priznaj nikad, sve zle bešjede pobijaj dobrim bešjedama. Najviše pazi što svjedoci govore. Ako rđavo što govore, viči samo: 'Molim boga i slavnog suda, to nije istina, to je samo jedna bijeda i musaveda!' Kad najveću laž govoriš, pretvori se tako da ti bešjede istinito od srca teku, da ti iz očiju, iz čela, iz grla i iz sviju tvojije' riječi bije istina! Da bi nam sudanija bila prava carska sudanija i rasprava - okrenu se predsjednik prema 'državnom' - ti. Zlojutro, brkljači i dobro zanosi na švapski! Ubacuj što više moreš nji'ovije riječi u svoj govor, ko na priliku: dapače, s pogledom, s obzirom, akoprem, daklen, dotično. Nek' ti, Ćiko, bude i muško i žensko kad govoriš. Miješaj jedno s drugim. Ako ti malo eglen bude i nerazumljiv, to nije ništa - to je dapače istom onda dobro! Ljuto optužuj i nasrći na optuženika, udri ga sa sviju strana i zaspi ga u paligrape, da se ispod nji' ne vidi".

                                                             

(Petar Kočić u pripoveci "Sudanija", 1910)