Petak 29.04.2016.
12:30
S. Ban

Božji znak u večnom ledu

pixabay.com
 

Reč je o pojavi koja se javlja u blizini Zemljinih magnetnih polova. Manifestuje se u formi magličastih pramenova svetlosti koja je u raznim bojama.

U smislu električnih i magnetnih karakteristika, Zemljina okolina, pored atmosfere, ima više svojih slojeva. Okružuju je pojasevi naelektrisanih čestica i prostiru se od 3.840 do 16.000 km iznad površine naše planete. Te čestice su uglavnom elektroni, protoni i neka atomska jezgra i one potiču sa Sunca.

Boginja zore

Aurora borealis na severnoj polulopti i Aurora australis na južnoj spadaju među najlepše prizore koji se mogu videti u prirodi. Ime Aurora borealis je dobila po rimskoj boginji zore Aurori i grčkoj reči za severni vetar boreas dok je australis latinska reč za "južni".

Naime, zna se da Sunce pored zračenja emituje i naelektrisane čestice koje čine takozvani Sunčev vetar. Kada ove čestice stignu u blizinu Zemlje, na njih deluje Zemljino magnetno polje i na ovaj način ih zarobi. Tada te čestice osciluju između severnog i južnog magnetnog pola.

Kada je aktivnost Sunca pojačana ili dođe do erupcija na Suncu, do Zemljine površine stigne veći broj naelektrisanih čestica koje tada poremete već postojeće. Tada neke naelektrisane čestice, prateći linije magnetnog polja, budu usmerene ka magnetnim polovima. Poznato je da kada se naelektrisana čestica kreće ubrzano spiralno oko linija magnetnog polja da one tada emituju svetlost. Upravo ta svetlost predstavlja polarnu svetlost, ili drugim rečima Aurora borealis.

U periodima pojačane Sunčeve aktivnosti pojačan je i intenzitet polarne svetlosti. Tada je ovaj fenomen moguće videti i na nižim geografskim širinama. Ne treba očekivati da se ona vidi iz gradova, ali može na uzvišenjima, gde je atmosfera čista i nezagađena.

2024 © - Vesti online