Karađorđe da ustane, umro bi od sramote
Izbori, izbori, izbori, ori se sa svih državnih funkcija. Zabavljaju se vlastodršci, brinu za fotelje, a Srbija opet pod dahijama! Vojnici NATO će vršljati uzduž i popreko i raditi šta god hoće, kao što i čine neprijatelji na okupiranoj teritoriji. Samo se to sada, modernim srpskim rečnikom, zove sporazum o saradnji sa onima koji su nas 1999. godine ubijali više od dva meseca.
Isti ti, koji će nas čerečiti ko zna još koliko dugo, ostavili su nam posle bombardovanja u nasleđe bedu, nesreću, siromaštvo i tone uranijuma od kojih polako i sigurno umiremo. Od tog NATO zaveštanja, ono što ledi krv u žilama jeste da svakog dana u Srbiji jedno dete oboli od raka, a svake nedelje jedno dete izgubi bitku sa kancerom. To je 350 bolesne dece svake godine!
Imate li pretke, istoriju i potomke, srpski vlastodršci! Jesu li vam Sinđelić i Čarapić u amanet ostavili Aganliju i Kučuk Aliju ili državu na svojoj krvi utemeljenu posle pet vekova ropstva? Znače li vam nešto Zmaj od Noćaja, Mirko Uzun i Miloš Pocerac? A Đorđe Petrović i Miloš Obrenović?
Dobro je što su mrtvi, da ne gledaju sramotu i tugu. Njima je sudila istorija, a i vama će!