Hrvati vraćaju "svoju" ćirilicu?!
- Mislim da bi učenje ćirilice trebalo vratiti u škole, kao što bi trebalo glagoljicu ponuditi kao izborni predmet. To su starohrvatska pisma i bilo bi lepo nanovo ih videti u nastavi - izjavio je Boras za "Jutarnji list".
Jedan deo stručne javnosti se saglasio sa rektorom, dok su drugi bili malo obazriviji, svesni da je ćirilica kod većine Hrvata prokazana kao srpsko iliti četničko pismo, pa su više skloni da se na dobrovoljnoj bazi učenici opredeljuju da li će je učiti ili ne.
Orešković čeka da "rane zarastu"
Na ovogodišnjem obeležavanju pravoslavnog Božića, odlazeći hrvatski premijer Zoran Milanović održao je čitav traktat o ćirilici, komentarišući razbijene ćirlične table kao paradoks, jer se "udarilo čekićem na nešto što je jednako naše kao i srpsko".
Budući premijer Tihomir Orešković izjavio je da je uveren da će ćirlica doći do Vukovara, ali u "svoje vreme" jer su "rane još sveže.
Imajući u vidu slike razbijenih ćiriličnih tabli u Vukovaru i omrazu koju većina pučanstva oseća prema pismu koje identifikuju sa "agresorskim srbočetnicima" akademik Josip Bratulić došao je do volšebnog rešenja.
- Problem je što ćirilici treba skinuti političku auru. Kako? Vrlo jednostavno - nazovimo je hrvatskom ćirilicom - predložio je ovaj akademik.
Ovakva proizvoljna i volšebna rešenja dovela su do reagovanja s druge strane Dunava, pa se u Srbiji na društvenim mrežama nižu komentari u stilu: "Kako su krenuli, Hrvati će nam prisvojiti i kokardu".
Isti jezik samo kada im odgovara
Vlado Đukanović kaže da politizacija jezika, u ovom slučaju pisma, nije svojstvena samo srpsko-hrvatskim odnosima ovom veku.
- To potiče još iz druge polovine 19 veka, kada su Hrvati otkrili da je jezik taj koji nas spaja, jer su bili ugroženi od nemačkog i mađarskog jezika, pa su izlaz videli u ujedinjenju južnih Slovena. Kasnija dešavanja su pokazala da to nikada nije imalo veze sa jezikom, već sa politikom i interesima - objašnjava profesor.
Nauka, međutim, ne daje za pravo ni jednoj strani, iz prostog razloga što ćirilica nije ni srpska, ni hrvatska, već pismo koje su grčki prosvetitelji stvorili za Južne Slovene još u 10. veku.
- Bilo bi korektnije da je kao argument navedeno da se ćirilica, kao i glagoljica, pre deset vekova koristila i među Hrvatima. To bi bilo jezički korektnije i tačnije. Ovako, Srbi osete "ubod" - komentariše obrazloženja hrvatskih kolega poznati lingvista iz Beograda Vlado Đukanović.
On primećuje i da u Srbiji postoji dominantan stav da je ćirilica srpska i da su je Srbi izmislili, kao da se zaboravlja da je to pismo prisutno i u Rusiji, Bugarskoj, Ukrajini, Belorusiji... Drugim rečima, baštine je mnogih slovenski narodi, nekada i Hrvati, ali su se oni pod uticajem Rima i priklanjanjem Rimokatoličkoj crkvi vremenom okrenuli ka latinskom jeziku i latiničnom pismu.