Kako su Rimljanke merile tugu
Pre nekoliko dana jednu takvu suznicu pronašao je i Ljubiša Mitrović, zaljubljenik u arheologiju iz sela Kobilje kod Požarevca. On je na jednoj njivi koja se nalazi između Kolara i Umčara kod Smedereva pronašao bočicu u kojoj je u rimsko doba neka Rimljanka sakupljala svoje suze u znak tuge.
- Na mestu gde sam pronašao suznicu nekada je bila šuma koja je u međuvremenu iskrčena, a na krčevini su povađeni panjevi radi pripreme zemlje za podizanje voćnjaka. Krčevinu sam obišao nekoliko dana nakon oranja i u brazdi sam ugledao malu staklenu bočicu dužine svega nekoliko centimetara za koju sam odmah znao da je u pitanju rimska bočica za sakupljanje suza, što su mi potvrdili i pravi arheolozi. Mojoj sreći nije bilo kraja jer nalaz, iako nije nepoznat u arheologiji, veoma je redak. I danas tuga pogađa podjednako i siromašne i bogate, ali staklenih bočica za sakupljanje suza koje su bile mera za tugu odavno nema - kaže za "Vesti" Ljubiša Mitrović.
Rimljani su, posebno oni bogatiji veoma cenili staklene posude, ukrase i raznorazne
bočice koje su, prema rečima arheologa, koristili za čuvanje veoma cenjenih mirisa, začina ili, veoma često, za sakupljanje suza za preminulim detetom, bratom, sestrom, suprugom, voljenim imperatorom... Te bočice sa suzama su ili čuvane u kućama ili su sahranjivane zajedno sa pokojnikom i tu su ostale do vremena kada će ih neko, kao Ljubiša Mitrović, iskopati, diviti se njenoj lepoti i zamišljati osobu kojoj je pripadala.
Stakleni nakit
Prvo staklo nastalo ljudskom rukom i umom nastalo je u obalnom području severne Sirije, Mesopotamije i u Egiptu, a prema nekim podacima, prva izrada nakita od stakla u zemljama južne Azije započela je još 1730. godine pre Hrista. I Kinezi su još pre nove ere poznavali tehnologiju izrade stakla, ali proizvodnja stakla dobijenog duvanjem, doživela je ekspanziju u vreme Rimljana.