Dojče vele: Kako je moguće da Hrvatska negira masovni zločin počinjen u "Oluji"?
U tekstu pod naslovom "'Oluja':neki tuđi zločini", nemački radio, uz svedočenja Srba i Hrvata, otvara i pitanje - "da li je jednoj zemlji, koja sebe rado svrstava zapadnije od Balkana i koja je članica Evropske unije, primereno da slavi operaciju u kojoj je pobijeno oko 2. 000 civila?".
- Kako je moguće da se u Hrvatskoj negira sistemski i masovni zločin? - pita nemački radio u tekstu u kojem istražuje i ulogu tadašnjeg rukovodstva Srbije u nesreći naroda Krajine.
- Probudile su me eksplozije u blizini stana. Kao da sam odskakao metar od kreveta u kojem sam spavao - citira radio sećanje na početak "Oluje" Save Štrpca, tada sekretara krajiške Vlade i predsednika Komisije za razmenu zarobljenika.
Štrbac je više puta u razgovoru za Dojče vele istakao da je granatiranje Knina bilo "neselektivno2, čime, kako navodi radio, dokazuje ono što smatra zločinačkim karakterom vojne operacije.
Radio navodi tvrdnju oficira hrvatske vojske Zvonka Milasa, danas poslanika HDZ-a u Saboru i predsednika jednog udruženja branitelja, da "granatiranja uopšte nije bilo", da je ta operacija bila "nužna u to vreme i u tim okolnostima", te da Srbi za odlazak iz Krajine imaju da zahvale svom rukovodstvu.
Hrvati ne odustaju od teorije da je progon Srba isceniran
Savo Štrbac pak smatra da se Hrvati se kao "p'jani plota" drže teorije po kojoj je progon Srba insceniran kako bi se narušio ugled Zagreba.
On tvrdi da rukovodstvo Krajine nije ni stiglo da organizuje evakuaciju: "Od Unprofora smo tražili gorivo, autobuse ali od svih planova o evakuaciji koji su postojali i u mirnodopska vremena - nije bilo ništa. Imao sam čoveka sa kamionom koji je trebalo da preveze kompjutere i mašine iz zgrade u kojoj je bila Vlada. Niko nije došao. Planovi su svi propali" citira Dojče vele Štrpca.
Istog dana nešto kasnije: "Već su prolazile kolone kroz Knin - formirane samoinicijativno, pre nego što su ikakve naredbe stigle. Narod se organizovao u strahu od bliskih susreta sa hrvatskom vojskom poučen ranijim akcijama koje su Hrvati izvodili na Krajinu poput Maslenice i Medačkog džepa. Strah je pokrenuo ljude u egzodus i više ih niko nije mogao zaustaviti."
- Da li je jednoj zemlji koja sebe rado svrstava zapadnije od Balkana i koja je članica Evropske unije primereno da slavi operaciju u kojoj je pobijeno oko 2. 000 civila? Čija je posledica odlazak oko 200. 000 građana srpske nacionalnosti? - pita Dojče vele.
Radio navodi da Milas insistira na tezi da Hrvatska slavi Dan pobede "u ratu koji je nametnut".
Pročitajte još:
* Zločini o kojima se ne govori: Zašto su srpske žrtve manje važne?
* Mirni protest u Zagrebu i Sarajevu: Prekinuti tišinu o zločinima nad Srbima
Mnogo je kritičniji, ističe D. vele, Ivica Đikić, glavni urednik hrvatskog nedeljnika Novosti:
- Ne bih imao ništa protiv toga da se i ovako slavi 'Oluja' samo da su prethodno rešene neke suštinske i dubinske stvari. Tu pre svega mislim na pitanje zločina nad Srbima koji su ostali na tom području, pljačku i uništavanje njihove imovine. Pre ovakvog militarističkog i pompeznog obeležavanja trebalo je dovesti stvari na svoje mesto, što u Hrvatskoj ni izbliza nije napravljeno - citira radio.
Za zločin odgovarala samo jedna osoba
- Zaista,do sada je u Hrvatskoj za niz zločina u 'Oluji' - nazvali ih sistematskim ili ne - osuđena tek jedna jedina osoba - konstatuje nemački radio.
Na pitanje zašto je to tako, Milas, citira radio, navodi da "su se dogodili zločini, i to kakvi. I bilo ih je s druge strane. Sve ih treba procesuirati i staviti u kontekst nečega što se zove pravda. Ali, vi bolje znate nego ja da su pravo i pravda vrlo različiti i ponekad nemaju veze jedno s drugim".
- Malo ko bi poverovao da traljavo procesuiranje zločina nije ni u kakvoj vezi sa politikom - ocenjuje Dojče vele i navodi Đikićeve reči:
- Svih ovih godina od 'Oluje' do danas smo na vlasti imali garniture koje su pokušavale da cementiraju isključivo oslobodilački karakter 'Oluje', potpuno zanemarujući naličje te akcije koje se tiče zločina, etničkog čišćenja i neskrivene želje Franje Tuđmana da broj Srba u Hrvatskoj svede ispod tri odsto - ističe on.
On podseća da se odmah nakon operacije pa sve do 1998. godine u hrvatskim medijima mnogo više govorilo o zločinima nad Srbima nego što se govori danas.
- Deo razloga treba tražiti u oslobađanju Gotovine, Markača i Šuška pred Haškim tribunalom, što je političkoj i medijskoj eliti u Hrvatskoj tobože obezbedilo alibi da zaborave na zločine. Presuda Tribunala se koristi da se dokaže da je 'Oluja' bila čista i nevina, što naravno u toj presudi ne piše - kaže Đikić za D. vele.
Radio navodi da se u Srbiji vojno-redarstvenoj akciji Republike Hrvatske ne spočitava samo zločinački karakter, već joj se odriče i svaka legitimnost, a Đikić smatra da i "Srbija sa najvišeg nivoa treba da progovori o svom udelu u nesreći krajiških Srba", jer je, tvrdi, "uspostavljanje Krajine i tamošnje vojske bilo je na najbanalniji način dirigovano i finansirano iz Beograda".