Nemačka kuća sa srpskim običajima
Sve tri Sanjine ćerke igraju folklor u KUD Jugos, ali je na smotri učestvovala samo Sara.
- Folklor me nije zanimao, ali je mama bila uporna i nisam imala izbora, popustila sam i otišla na jednu probu. To je bilo dovoljno da promenim mišljenje i da mi "Jugos" postane druga kuća, tako da već tri godine ne izostajem ni sa jedne probe. Kao i većina mojih prijatelja, čak i bolesna dolazim na probu. Upoznajem narodnu muziku, običaje, tradiciju i uvek saznam nešto novo o otadžbini - kaže Sara, koja besprekorno govori srpski, iako je rođena u Minhenu kao treća generacija, koja je rodnu grudu zamenila novom domovinom - Nemačkom.
Njena majka Sanja želi da sačuva srpsku tradiciju u svom domu.
- Svedoci smo kako se naši rođaci i prijatelji koji su ostali u našoj zemlji muče i svega odriču... Ipak, naš stvarni život je Nemačka i zato želim da u našoj nemačkoj kući živimo uz poštovanje naših običaja - kaže Sanja.
- Moji i suprugovi roditelji su radili u Minhenu kao i otac mog svekra, takođe. U strahu da deca neće naučiti maternji jezik jer su od rođenja, baš kao i suprug i ja, upućeni na komunikaciju na nemačkom, insistirala sam da u se u kući govori isključivo srpski jezik i nisam popuštala - odlučno kaže Sanja, dodajući da se u njihovom nemačkom domu poštuju svi srpski običaji.
Povratak penzionera
"Suprugovi roditelji Dragica i Mićo Srdić su nemački penzioneri i u avgustu se sele u Prijedor. Rodom su iz Kiljevca, sela nadomak Sanskog Mosta, ali posle rata se nijedna srpska porodica nije vratila na svoje ognjište i to je bilo presudno zašto su se odlučili za Prijedor. Tako su tamo kupili kuću i raduju se povratku. Za penzionere je život u Nemačkoj skup, a sa nemačkim penzijama u Prijedoru će im biti lakši život", priča Sanja.
b