Kanski festival: 60 godina "Zlatne palme"
Prvu Zlatnu palmu osvojio je 1955. američki film "Marty" u režiji Delberta Mana, sa Ernestom Borgninom u glavnoj ulozi.
Od tada je uručena 54 puta, od kojih su je u pet navrata delila dva ostvarenja. Zlatnu palmu je jedna žena podigla samo jedanput: 1993. godine kada je Novozelanđanka Džejn Kempion pobedila s filmom "Klavir".
Pročitajte još:
* Kan: Koja književna dela su inspiracija za filmove?
* Zlatna palma turskom filmu "Zimski san"
* "Ljubav" dobitnik Zlatne palme u Kanu
* Kan: "Zlatna palma" za "Drvo života"
Kanski festival je osnovan 1946, ali se u prvih nekoliko godina pobednicima dodeljivala samo povelja "Gran pri Međunarodnog filmskog festivala" uz rad nekog savremenog umetnika.
Godine 1954, organizatori festivala pozvali su juvelirske dizajnere da osmisle trofej, inspirišući se palminom granom sa kanskog gradskog grba.
Na tenderu je pobedio predlog dizajnerke Lisijen Lazon.
Trofej - palmina grana u obliku srca na glinenom postolju, nije se svima dopadala, pa je 1963. godine povučen. Narednih deset godina, laureati su ponovo primali samo povelju.
Godine 1974, Zlatna palma je vraćena, a 1977. je dobila sadašnji izgled za koji je zaslužna švajcarska dizajnerka Karolina Šojfele, ko-predsednica čuvene juvelirske kompanije "Šopar".
U skladu sa ekskluzivnim ugovorom koji ga vezuje za festival, "Šopar" svake godine besplatno isporučuje 20.000 evra vredni trofej.
Palmina grana, sa 19 zlatnih listova, izrađena je od 118 grama 18-karatnog zlata. Položena je na kilogram teško kristalno postolje u obliku brušenog dijamanta.
Od 2013, švajcarska juvelirnica garantuje etničku "ispravnost" zlatnih komponenti nagrade, tj. da se prema radnicima - čileanskim kooperantima iz pustinje Atakama, i prirodnoj okolini postupa s poštovanjem. Kristal se doprema iz Nemačke.
Na izradi trofeja radi sedam radnika i juvelira tokom 40 sati.
Šta se, međutim, dešava kada Zlatnu palmu moraju da podele dva filma? Kako bi predupredili takvu mogućnost, ali i eventualnu nezgodu, naručuje se rezervna Zlatna palma bez ugraviranog datuma.
Do trenutka njene predaje, Zlatna palma se čuva u sefu juvelirnice, a organizatorima festivala se doprema u poslednjem trenutku, uz velike mere bezbednosti i u strogoj tajnosti.
Od 2000, mini Zlatne palme uručuju se najboljem glumcu i glumici na festivalu.
Dosad je svega šest reditelja dva puta osvajalo Zlatnu palmu: Frensis Ford Kopola "Prisluškivanje" (1974) i "Apokalipsa" (1979); Šoei Imamura "Balada o Narajami" (1983) i "Jegulja" (1997); Bil August "Pele osvajač" (1988) i "Najbolje namere" (1992); Emir Kusturica "Otac na službenom putu" (1985) i "Podzemlje" (1995); braća Žan-Pjer i Lik Darden "Rozeta" (1999) i "Dete" (2005); i Mihael Haneke "Bela traka" (2009) i "Ljubav" (2012).