Sreda 08.04.2015.
21:35
Vesti

Ruski car na crnogorskom tronu?

wikipedia.org
Šćepan Mali

Nekako baš u vreme kad je u Petrogradu 1766. godine iznenada umro vladika Vasilije i crnogorski presto spao na ostarelog i nemoćnog vladiku Savu, u Mainama iznad Budve se pojavio neobični čovečuljak koji je tvrdio da zna leka za svaku boljku, da je vičan lekovitim travama i melemima. Posle je, kad je za kratko vreme stekao veliku popularnost u običnom svetu, kazao da je on, u stvari, ruski car Petar Treći, koji je nekako izbegao nemilosrdnoj ruci ljubavnika njegove raspusne supruge, koja je naručila njegovu likvidaciju.

Gospodar bez tamnice

"U Crnoj Gori nema uopšte ni zatvora, ni zatvorenika, ni sudija ni advokata, a još manje tužitelja i pisara", zapisao je jedan oficir koji je služio u carskoj vojsci Šćepana Malog.
- Sve se zasniva na datoj reči, a ako se neko o to ogreši, postaje sramota nacije i pre ili posle biva ubijen od izneverene strane...

Hapšen

U neukom i Rusiji slepo odanom crnogorskom narodu, uz to još i obezglavljenom i dezorijentisanom, iznenadnom smrću vladike Vasilija, vest je pukla kao grom i za tili čas je prihvaćena zdravo za gotovo. Još kad je iz Maina stigla i potvrda da Šćepan Mali odista liči na cara ruskoga, čiji je portret izgleda u to vreme postojao u manastiru, uzaludna su bila sva upozorenja razumnijih i opreznijih da se ne veže "neslik s neprilikom" - posadili su ga na crnogorsku dinastičku stolicu na koju je 80 godina ranije prvi seo vladika Danilo Petrović.

Uzalud je čak i sama ruska carica Katarina Druga slala svoje emisare i poručivala Crnogorcima da ih je neka skitnica i probisvet namagarčio, da je njen muž, car Petar, nesumnjivo mrtav i da njegovim ubicama nije zadrhtala ruka. Na Cetinje je doputovao čak i caričin izaslanik, general, knez Georgij Vladimirovič Dolgorukov, po čijem je nalogu Šćepan Mali bio čak i uhapšen, ali je pred raspoloženjem naroda i glavara ipak morao da ustukne i oslobodi novopečenog crnogorskog vladara, kojem je potom darovao rusko oficirsko odelo, nešto novca i drugih darova, koje je Crnogorcima uputila carica Katarina da bi ih odbila od prevaranta koji se predstavlja kao njen muž.

Šćepan Mali se, tako, utvrdio na prestolu i Crnogorci su ga potom još više slušali i poštovali, uprkos drakonskim merama koje je preduzimao da zavede red i povrati mir u svojoj zlehudoj državi. Posebno je bio nemilosrdan u borbi za iskorenjivanje krvne osvete, u kidanju krvavih lanaca ubistava i krvavih međubratstveničkih i međuplemenskih zavađa, i suzbijanju krađa, pljački i svih oblika nasilja.

"Poslije toga je Šćepan Mali sve u Crnoj Gori stajao i njome vladao i upravljao kako je bolje umio", piše Sima Milutinović Sarajlija, "te se priča i danas da nije smio brav kome poginuti iz tora, a toli kakvo više zlo da se činjelo, jer je svakojega zločinca kastigavao primjerno, a neke i vješao."

Po nekim podacima za samo nekoliko godina poskidao je više od 90 glava "osvetnika" i ubica, onih koji su prekršili njegov "zakon", a ne manje ih je završilo na vešalima ili podvrgnuto drugim nemilosrdnim kaznama zbog krađa, pljačke i nasilja.

Zaklao ga Grk

Još proveravaju

A da još postoji tračak sumnje da je u drugoj polovini 18. veka na crnogorsku vladarsku stolicu seo ruski car, pokazuje i to što je, po nekim podacima, deo moštiju koje se čuvaju u manastiru u Brčelima i za koje se sumnja da pripadaju Šćepanu Malom, odnela neka učena Ruskinja koja je obećala da će na osnovu DNK analiza to potvrditi ili demantovati. Rezultata još nema.

Na ruku mu je - smatra istoričar dr Rastislav V. Petrović - posebno išlo to što se i u nekoliko bojeva sa Turcima istakao hrabrošću i umešnošću. Sve to je bio razlog da mu o glavi, osim ruske carice, porade i Turci, prvenstveno skadarski vezir Mehmed-paša Bušatlija, a postoje dokazi da su i Mlečani pokušali da ga otruju i sklone sa prestola. Ono što nije pošlo za rukom drugima, uspeo je u jesen 1773. godine sluga crnogorskog gospodara. Stari i jedan od najpoznatijih crnogorskih istoričara, Jagoš Jovanović, tvrdi da se ubica zvao Stanko Polikarda, da je poreklom bio Grk, a u Crnu Goru je došao iz Skadra, bežeći, bajagi, od osvete. On je iskoristio priliku i u konacima manastira Sveti Nikola u crmničkom selu Brčeli, gde je tada stolovao Šćepan Mali, zaklao gospodara, a potom sa njegovom glavom požurio na muštuluk skadarskom veziru koji ga je bogato nagradio.

Šćepan Mali je sahranjen u manastiru u Brčelima, ali su njegove kosti odatle sklonjene 1861. godine po nalogu knjaza Nikole Petrovića. Vek i po kasnije, dok je jedan kaluđer iz Brčela, pored temenja manastira, uz jugoistočni zid, kopao raku u kojoj će večno počinuti njegov sabrat i dugogodišnji iguman brčelskog manastira, naišao je na grobnicu i kosti za koje se smatra da pripadaju Šćepanu Malom. Od tada one počivaju u kovčegu smeštenom u oltaru i čekaju da se crkva i država dogovore gde će i uz kakve počasti večno počinuti bivši vladar za kojeg ni do danas nije definitivno utvrđeno ko je bio.

Budalasta rugoba i protuva

Jedan od pratilaca kneza Dolgorukova ostavio je zanimljiv zapis o Šćepanu Malom i tom ludilu i pomami Crnogoraca koji su samo njemu slepo verovali:
"Kad je pušten pred kneza", opisuje taj pratilac Dolgorukova trenutak kad su oslobodili Šćepana Malog i upriličili njegov susret sa izaslanikom ruske carice Katarine Druge, "iz njegova ponašanja i postupka moralo se zaključiti da je to neka lakomislena ili sasvim budalasta protuva... Mnogo govori, ali se iz svega mogla videti glupost i vetrenjaštvo, iako to Crnogorci sa strahom i smirenošću poštuju kao proročku krasnorečivost..."
Istoričar Gligor Stanojević je, pak, u svojoj knjizi sabrao niz zanimljivih zapisa onih koji su se sa Šćepanom Malim sretali u raznim prilikama. Tako, neki Savo Vuković, trgovac iz Hercegovine, kojeg je put naneo preko Crne Gore, gde su ga uhapsili i doveli pred Šćepana, veli da je bio "lica dugog, rasta srednjeg, zgrbljen, mršav, tako ružan da nikad ružnijeg čoveka nisam video; bio je na konju i stalno mlatara rukama kao ludak...".

2024 © - Vesti online