Decu nam niko ne vaspitava

"Nekada se društveni život osnivao na svetinji braka i domaćem vaspitanju dece. Danas je brak izgubio svoj svetinjski oreol i dobio je karakter orgijski, pijačni, a sve domaće vaspitanje svelo se na ishranu i odevanje i šiljanje dece u školu.

Nekad se politika državna mogla pouzdati u škole, da joj one vaspitavaju građane, oduševljene i karakterne.

Danas su škole prestale biti zavodi za vaspitanje i postale su zavodi za degenerisanje omladine pomoću pretovarenosti njenoga mladoga duha prekomernim i raznovrsnim znanjima.

Vaspitavanje dece danas je ostavljeno samoj deci. Porodica dete samo hrani i odeva, škola samo puni znanjem.

Porodica puni detetu stomak, škola mu puni glavu. Srce mu ne puni niko, osim samo dete i ulica.

O srcu i karakteru svome dete se mora samo postarati, ako se već o tome ne postara ulica. Na takvom razrivenom zemljištu, dakle, u takvom jednom haotičnom i zbunjenom vremenu nemoguće je biti oduševljeni političar".