Crveni tepih za bivšu Jugu

Zbog nezapamćenog interesovanja publike filmska priča "Bićemo prvaci sveta" o osnivačima jugoslovenske košarke i prvoj generaciji zlatnih košarkaša prikazana je čak dva puta u četvrtak uveče, tako da je samo za prvo veče prikazivanja film videlo više od 8.000 ljudi.

Ispred ulaza u Centar Sava postavljen je crveni tepih kojim su prošetali glumci od oskarovca Džona Sevidža do Strahinje Blažića, Aleksandra Radojčića, Miloša Bikovića, Marka Janketića...

A, na premijeri su bili i živi svedoci zlatnog doba jugoslovenske košarke o kojima film govori, pa su u prvom redu sedeli Borislav Stanković, Nikola Plećaš, Petar Skansi, Rato Tvrdić, Ivo Daneu, Dragan Kapičić, Dražen Dalipagić.

- Bio je veliki izazov raditi ovaj film, jer je kompleksan i veliki posao u pitanju, koji ne bi bio moguć bez saradnika koji su dali "svoju krv" da se posao završi. Za mene kao reditelja najveći izazov je bio kako spojiti vreme '40-ih i '70-ih godina, odnosno prikazati period od tri decenije. S jedne strane želeli smo da napravimo priču o istorijskoj pobedi

košarkaške reprezentacije, a s druge strane da predstavimo četvoricu junaka - Nebojšu Popovića, Boru Stankovića, Radomira Šapera i Aleksandra Nikolića, koji su stvorili košarku ne samo na ovim prostorima nego i u Evropi. Ovo je priča o ljudima koji su sa puno energije, zalaganja i vere u sebe i u druge uspeli da ostvare svoje snove - rekao je za "Vesti" reditelj Darko Bajić, uoči premijere.

Kako ste se pripremali za film?
- Kroz razgovore sa brojnim svedocima vremena, kroz priču sa akterima pokušao sam da napravim duhovit i topao film. Bili su veoma otvoreni i to je veoma važno. To su ljudi koji su svetski šampioni, a opet su mirni, opušteni, potpuno su drugačiji, jer su napravili veliku stvar u svom životu. U neke scene sam uneo i mašte. Imali smo zahtevne scene utakmica sa stotinama statista u kojima smo pokušali da dočaramo atmosferu koja je tada vladala na utakmicama.

Ovim filmom ste objedinili prostor biše Jugoslavije? Da li ste zaplakali?
- Reditelji nisu emotivni i nisam zaplakao. Mi smo zanatlije koje proizvode i stvaraju emociju kod gledalaca. Želeo sam da ispričam priču o jednom delu istorije koju smo živeli svi zajedno na ovom prostoru. Kao najbolji pokazatelj toga je anegdota sa snimanja filma, kad smo se nalazili u kafani, na večeri, i za stolom su sedeli Makedonci, Hrvati, Slovenci i Srbi. Saško Kocevski, koji u filmu igra pomoćnog trenera Lečića, rekao bi: "Ovo je kao u vojsci, ko u JNA." To pokazuje da sva mimoilaženja i ratovi na ovim prostorima nemaju veze sa ljudima i prijateljstvima među nama.