"Novu kuću milujemo samo očima"
Nažalost, od tada pa do danas ništa se nije promenilo u životima ove siromašne porodice, koja i dalje bitiše u getu i siromaštvu, deleći sudbinu mnogih Srba sa Kosova. Novu kuću samo gledaju, strahuju i - čuvaju. Još uvek stanuju u dva sobička od blata, spavaju na podu, a svako veče na smenu ide glava porodice, bolesni Radovan ili njegov najstariji sin Jovica da prespavaju u svom dugo željenom "dvorcu". Obojica ne mogu istovremeno, jer tamo imaju samo jedan ležaj koji im je poklonio iguman manastira Visoki Dečani. U mraku dočekuju zoru, pa opet put pod noge do stare udžerice.
Zemljaci iz SidnejaPoslednja lepa vest zadesila je Stanojkoviće 24. juna ove godine kada im je posredstvom "Vesti" na račun u Komercijalnoj banci uplaćena donacija od 200 AUD iz sidnejskog Liverpula, dar našeg stalnog dobrotvora S. S, koji je dosad uneo radost u kuće mnogih porodica. O njihovoj sudbini ovih dana se raspitivala i naša stalna čitateljka i velika donatorka gospođa Ljiljana iz Sidneja, koja je učestvovala u brojnim akcijama Humanitarnog mosta. |
- Tako je, kako je... San nam se ostvario, ali kuću od 55 kvadrata samo milujemo očima - kaže nam u telefonskom razgovoru 40-godišnja domaćica Ljiljana Stanojković i majka koja je izrodila dvanaestoro dece. - Ne daj bože da smo nezahvalni, kuća je lepa, od blokova, ima čak i kupatilo, ali bez struje i potpuno prazna. Za priključak nam traže 150 evra, ali da zasvetli svetlo u novom domu mi nemamo tih para... još manje imamo za kupovinu nameštaja. Zato smo i dalje između raja i pakla, ništa ni nemamo, sem jedni druge - objašnjava Ljiljana koja svaku pomoć naših čitalaca uvek raspoređuje na hranu i lekove. Žive od socijalne pomoći koja iznosi 15.000 dinara i dečjeg dodatka za dvoje dece.
Ipak, iako nemaju slobodu kretanja, zimi ih zaveju snegovi, daleko im je doktor, a često prazna i trpeza, oni nemaju nameru da se sele sa ognjišta. Selo je, kažu Stanojkovići, ipak, lepo i nikada ga neće ostaviti. Zbog navike, uspomena, svega što ih tamo veže. Da će im novi dom olakšati život i biti udobniji smeštaj za njihovo dvanaestoro dece, veruju i dalje Stanojkovići. Jednog dana tu će stanovati najmlađi jednogodišnji Jovan, Jovica (19), Nenad (15), Andrej (14), Andrijana (12), Natalija (10), Darko (9), Jug Bogdan (8), Anđelija (5) i Katarina (2), a biće mesta i za dve najstarije ćerke, Anicu (21) i Zoricu (20), koje su se udale i odnedavno žive u susednom selu. Uprkos svemu, zadovoljni su sa svojih 12 anđela:
"Svi su živi i zdravi, hvala bogu. Samo Katarina ima bronhitis i nosimo je na inhalaciju, u bolnicu u Kragujevac", kaže nam Ljiljana, a mi ih pozdravljamo ispred čitalaca "Vesti", koji su u najtežim trenucima bili uz ovu porodicu: nahranili ih, obukli i obradovali novčanim donacijama.
KontaktOpština Štrpce je srpski zbeg na krajnjem jugu Kosmeta, a selo Sušiće je na oštrom obronku Jezerske planine. Selo je na kraju civilizacije i ima samo jedan jedini put koji vodi u Štrpce (10 kilometara), a kuća Stanojkovića je na kraju sokaka. Njihova adresa je: selo Sušiće, Štrpce 38.236, a kontakt telefon je: 00377 45 64 86 27. |