Utorak 15.04.2014.
04:37
D. Đorđević - Vesti

Krah zdravstva u Srbiji (2): Na ranu golim rukama

Mali tender: Zvonko Đorđević
 


Problem je nastao kada su nakon velikog tendera Zdravstvenom centru dopremljene male količine materijala početkom godine. Direktor bolnice Zvonko Đorđević najavio je rešenje:


- Tačno je da nemamo ni sterilne, ni medifleks rukavice, sisteme za infuziju, zavoje i ostali materijal koji je neophodan za rad lekara. To je problem koji imamo zbog nedostatka finansijskih sredstava iz Republike za te namene, pa smo onda doneli odluku da raspišemo mali tender za nabavku materijala. Sada pacijenti to kupuju, ali ne želim da iko pomisli da je rukovodstvo centra u Vranju krivo za takvu situaciju - izjavio je dr Đorđević.

Čekanje u nedogled

- Opštoj službi ZC Vranje uglavnom nedostaju ampule movalis, zodol i još neke koje se koriste za ublažavanje bolova. Simpotomatično je čekanje mesecima na skener; ultrazvuk se na internom zakazuje se u nedogled da bi pacijenti odustali i odlazili kod privatnika; u bolničkoj laboratoriji se zakazuje uzimanje krvi mesecima unapred, posebno kod tumor-markera jer nema reagensa - objašnjava jedan od zaposlenih u Zdravstvenom centru.

Jedna od doktorki na odeljenju ginekologije navela je za medije da problemi nastaju tokom noći kada trudnica dođe na porođaj, a nije kupila sve što je potrebno, što je istaknuto na oglasnoj tabli u bolnici.


- Šta da radim kad mi u dva sata noću dođe žena u porođajnim bolovima, a apoteke ne rade, niti mi imamo rukavice i ostala neophodna sredstva?! Verujte da nemam nijedan par sterilnih rukavica. Ovo nikad nije bilo! Moram reći da smo u takvim slučajevima prinuđeni da pregled radimo golim rukama - ističe doktorka.


Pojedine građane je posebno iritirao i cenovnik abortusa koji je bio istaknut na vrata ginekologije: "Bez anestezije 2.000 dinara, lokalna anestezija 3.000 i totalna anestezija 4.000." Kao na pijaci, ko koliko može i ima, pa neka izvoli.


Urgentno stanje je i na urgentnom odeljenju. Zbog nedostatka rukavica doktori previjaju i ušivaju rane golim rukama. Kako kažu, veliki problem predstavlja i nedostatak sistema za infuziju koji u apoteci košta 50 dinara.


Što se tiče internog odeljenja, pacijenti kažu da je situacija ista.


- Pacijenti sami kupuju sve, od infuzije do lekova. Ako nemaju novca, važi pravilo daj šta daš - kaže jedan pacijent.

Krah zdravstva u Srbiji

1. Bolesnici kao tehnička greška

Dok u bolnici nema ničega, u brojnim privatnim apotekama trljaju ruke jer imaju pune ruke posla, naročito one u okruženju Zdravstvenog centra.


U selima na jugu Srbije situacija je još gora.


- U ambulantama planinskih sela, pacijenti su prinuđeni da kupuju i razne vrste inekcija, vakcina protiv tetanusa, seruma... U poslednje vreme nedostaje serum protiv zmijskog ujeda. Ne daj bože da nekog zmija ujede onda mora da pređe put od 30 do 50 km da bi stigao do Vranja. Ranije su ambulante imale serume i protiv povreda i protiv zmijskog ujeda. Potom, nema gaza, nema zavoja, moraju da kupuju pod uslovom da u ambulanti ima apoteka, ako nema, izlažu se i gubljenju vremena. Nestašice nastaju jer obično matične službe obezbeđuju prvo za sebe, a za seoske ambulante ako nešto ostane. Kakvo je sad stanje nema ni za matične, ni za seoske službe - kaže jedan od zaposlenih.
 

Anestezija i klešta

- Bio sam na zubnom odeljenju da izvadim zub jer su bolovi bili nesnosni. Poslali su me da kupim anesteziju i rendgen film za snimak da bi mi snimili zub. Sa setom sam se setio svoje babe koja je zube vadila običnim kleštima i to bezbolno jer bi nekim posebnim čajem dobro utrljala zub. Ništa nije naplaćivala.


Doznake

- U seoskoj ambulanti nedostaje sve, nemaju ni specijalističke uputa, ni laboratorijske obrasce, pa sam morao što peške, što autobusom da odem do Zdravstvenog centra u Vranju da iskopiram obrasce i odnesem u ambulantu.


Plati pa se snađi

- Odem u zdravstvenu stanicu u Leskovcu s temperaturom, a na šalteru mi kažu da pitam izabranog lekara da li može da me primi. Pošto na vratima tog lekara nema brave sa spoljne strane, ne mogu da uđem i pitam ceo sat jer je kod njega putnik iz farmaceutske kompanije koji reklamira lekove. Kad on izađe, lekar mi kaže da je kraj radnog vremena i da ne može da me primi. Napuštam zdravstvenu stanicu i odem u apoteku i "zloupotrebim" antibiotik od 300 dinara, koliko srećom imam. Kad ne budem imao ni tih 300 dinara, lečiću se verovatno belim lukom, a zdravstveno osiguranje moram da plaćam redovno da ne bih završio kod sudije za prekršaje - objasnio je situaciju Dejan Kostić iz Leskovca.

Sutra - Krah zdravstva u Srbiji (3): Zidanje Skadra ili Kamenica 2

2024 © - Vesti online