Svaka podrška zlata vredna

Obradovani darovima: Desanka Antić sa ćerkom Stefanom i Sinom Dimitrijem
 

U paketu je bilo odeće i slatkiša, što je posebno obradovalo najmlađe članove, Stefanu i Dimitrija. Novac im mnogo znači, pošto se i za ono najosnovnije dovijaju kako znaju i umeju. Žive od socijalne pomoći, koja iznosi oko 90 evra i dečjeg dodatka.


- Hvala, hvala, hvala... - kaže nerazgovetno majka dece Desanka, kojoj smo predali prilog i paket.

POZIV DONATORIMA

Ako želite da se uključite u neku od akcija Humanitarnog mosta, javite se na mejl adresu: hmost@frvesti.com. Dobićete adresu i broj telefona porodice kojoj želite da pomognete i dogovoriti se sa njima o načinu dostave donacije. Informacije možete da dobijete i od novinara Humanitarnog mosta na: +381 11 31 93 771 i +381 11 31 90 924.


Pokazuje rukom put neba, krsti se i ljubi krstić oko vrata, koji je svojim rukama napravila.


- Bog neka je na pomoći toj dobroj ženi, kao i svim ostalim dobrim ljudima. Da uvek i svi budu živi, zdravi... - izustila je Desanka uz napore, jer od rođenja teško govori.
Stariju decu, Miljanu i Aleksandra nismo zatekli kod kuće. Bili su u školi u Vranju tokom naše posete. Miljana pohađa drugi, a Aleksandar prvi razred Srednje poljoprivredne škole. Iako im je rešen stambeni problem, nedostatak novca im onemogućuje da normalno žive. Za sad im mnogo pomažu čitaoci "Vesti", poput plemenite Radojke iz Nemačke, a posebno humanitarna organizacija Srbi za Srbe, čije je sedište u Beogradu.

Poruka mladom Aleksandru

Rada Srpkinja iz Bosne, kako sebe oslovljava, žena velikog plemenitog srca, pored darova uputila je i pismo u vidu saveta mladom Aleksandru, koji sa Miljanom treba da preuzme brigu o porodici.
"Dragi Aleksandre, da sam na tvom mestu, potrudila bih se da završim kakav-takav zanat. Na primer molerski (uz sve zgode i nezgode). Jedan moler može zaraditi, jer posla uvek ima. Bilo kako bilo, pomoćićemo ti i nećemo te zaboraviti".

Zlehuda sudbina šestočlane porodice Antić, koji su živeli u selu Drenovac, podsećanja radi, dobila je prošle godine u jesen svoj srećni epilog. Najbolji dokaz je to što se 15-godišnji Aleksandar sa svojim sestrama Miljanom (16) i Stefanom (8), bolesnim bratom Dimitrijem (6) i bolesnom majkom Desankom (42) uselio u novo domaćinstvo u susednom Golemom Selu. Istina, u rodnom selu ostao je samo njihov otac Novica (55), koji se tamo stara o dvema kravama. Početkom leta bi trebalo da se priključi svojoj porodici u novom domaćinstvu.

Antići bi mogli da čuvaju ne samo krave, već i nešto koza, kokošaka, ćurki, jer njihovo novo imanje ima potrebne objekte za to. Biće im potrebna pomoć dok sami svojim radom, ne krenu prvo da obezbeđuju hranu, a da im onda i nešto pretekne ako može. Glava porodice, otac Novica ne može da nađe nikakav posao, a majka Desanka ima psihičkih problema, teško komunicira i nije sposobna da se brine o sebi. Iako veoma mladi, Aleksandar i Miljana se ne žale nad svojom sudbinom, već se hrabro bore da, koliko je u njihovoj moći, pomognu roditeljima, bratu i sestri.

Dimitrije i Stefana u staroj kući

Ipak, i pored velike želje, situacija u kojoj se nalaze je veoma loša. Oboje očekuju da bude bolje već od ovog leta, kad im krave stignu kući i kada krenu da rade na polju, pošto u selu ima posla, a ljudi ih zovu kako bi im pomogli i omogućili da "stanu na noge".


Ipak, Antićima je novo domaćinstvo i povremena urgentna pomoć omogućena zahvaljujući inicijativi, velikom trudu i volji humanitarne organizacije Srbi za Srbe, koji imaju ogranke svuda po svetu gde živi i radi srpski narod. Tako su ovi ljudi dobrog srca zajedno sa svojim plemenitim zemljacima širom sveta uz podršku i čitalaca "Vesti" odlučili da trajno pomognu Antićima.


- Ovde je mnogo fino, mnogo lepo sve. Pozdravite sve dobre ljude - ispraća nas Desanka, dok pokušavamo da pohvatamo njene isprekidane reči.
Ono što nas raduje to je njen osmeh koji ne skida sa lica, kao i neizrecivo zadovoljstvo Stefane i Dimitrija dok u ručicama stiskaju slatkiše.

Zahvalnost do neba

Polusrušena kuća u Drenovcu gde su Antići živeli, ličila je na neku poput onih koje viđamo u horor filmovima. Jedna zemljana i od čađi pocrnela soba, sa malim prozorom na koji je bio prikovan najlon, dva improvizovana kreveta zalepljena za zemlju, prašina, dim iz pocepanog limenog šporeta, drvena klupa i jedan rasklimatan sto na kome su jeli kad su imali bilo šta i ujedno učili, bilo je sve što imaju. Nisu imali ni poljski WC, a ni vodu, jer im je bunar presušio. Donosili su je sa izvora, oko 300 metara udaljenog uzbrdo u plastičnim flašama. Sada je sve to ružna prošlost, zbog čega će Antići biti večito zahvalni dobrim ljudima, koji su ih izvukli iz tog pakla.

2024 © - Vesti online