Da vas Božja mati uvek čuva, kao što je i mene!

Živi u teškim uslovima: Srba Stanković sa ocem Miroslavom Petkovićem

Obilaze napuštene i siromašne ljude po zabitim selima oko Trgovišta, posebno one prema makedonsko-bugarskoj granici. Odmah su se ponudili, kao i ranije, da pomognu pri dostavi donacije ovom 33-godišnjem mladiću, štićeniku Humanitarnog mosta na koga je plemenita čitateljka "Vesti" mislila i poželela da ga obraduje.

- Hvala toj dobroj gospođi od srca! Neka je čuva Sveta majka Bogorodica, od čije ikone se ne odvajam. Slatka majka Božja pomogla mi je kad mi je bilo najteže. Tačnije, kada sam kao dete pao u ropstvo u planinskom selu Oglavce kod Kratova u Makedoniji. Tamo se moja majka posle smrti oca Krstena, koga nisam upamtio, preudala, ali i ona i očuh brzo su umrli, a ja ostao sa bratom Novicom, dve godine starijim od mene. Završio sam kod seoskog gazde Stojadina, krvnika i bezdušnika. Posle zlostavljanja od gazde i zverskog mučenja, kroz koje sam prošao kao dete, Bogorodica mi je otvorila oči i savetovala: "Beži, Srbo! Beži preko planine gde su tvoji preci, u Srbiju, u Kozji Dol." Ona me okuražila, pa sam pobegao. Danima sam sa bratom lutao planinom. Vukovi su nas vrebali i hteli da nas pojedu, ali ona nam je osvetlila put i dopratila do sela - priča Srba, koga je pop Petković odvezao u Trgovište kod lekara.

POZIV DONATORIMA

Ako želite da se uključite u neku od akcija Humanitarnog mosta, javite se na mejl adresu: hmost@frvesti.com. Dobićete adresu i broj telefona porodice kojoj želite da pomognete i dogovoriti se sa njima o načinu dostave donacije. Informacije možete da dobijete i od novinara Humanitarnog mosta na: +381 11 31 93 771 i +381 11 31 90 924.

Ostario pre vremena: Srba Stanković

Bolesti ga godinama ne zaobilaze. Zbog slabog imuniteta, podložan je raznim virusima. Odležao je žuticu, imao psihičke i srčane probleme, a jesenas i upalu pluća, pa je ležao dve nedelje u bolnici u Vranju. Zima je stigla, sneg je napadao, mraz i ledeni vetar režu njegovo selo sa okolnih planina.


- Muka golema. "Kuća" gde stanujem sa Novicom je stara škola. Unutra imamo jednu veliku prostoriju, krevete, šporet... Od socijalne službe smo dobili tri kubna metra drva. Premalo za nas, ali brat koji je, bogu hvala, fizički jak, odlazio je u planinu, sekao grane i na leđima donosio. Imamo za sada ogreva, ali sve zavisi koliko će zima biti duga. Zbog bolesti nisam mogao da mu pomognem. Novica me mnogo čuva i lepo se slažemo. Jedan bez drugog ne možemo. Zajednička sudbina nas drži da budemo prava braća. Ceo život znamo samo za muku i bol... Pristigla donacija te dobre žene iz Nemačke mnogo će nam značiti da imamo bar za ono najosnovnije, što nam i donosi mir, jer sigurno nećemo gladovati - navodi Srba.


Oseća bolove u rukama, u nogama, kod lekara sam ne može. Mora da istrpi dok se vreme ne popravi i sneg ne otopi, jer je put do Trgovišta neprohodan, a on mora peške, 14 kilometara u oba pravca.


- Nemamo dobru vodu. Žuta je, puna peska, pa idem na izvor jedno 150 metra od kuće da donesem za piće, za kućne potrebe, za kupanje kad dođe vreme - završava priču tužnim glasom mučenik Srba Stanković.
 

Zahvalan svima

Srba ističe da su mu čitaoci "Vesti" ranije pomagali često i da oni nisu to učinili, ko zna šta bi se desilo s njim i bratom.
- Zahvalan je svima njima, kao i donatorki Ljubici. Privržen je Bogu i veri. Često mi govori kako Bogorodicu sanja noću i sluša njene savete. A savet je, kaže, jedan jedini - da izdrži sve što mu je zacrtano na Božjem putu - kaže pop Petković.

 

 

Ništa ni od socijalne pomoći

Braća Stanković bi trebalo da primaju socijalnu pomoć, oko 45 evra mesečno. Nažalost, ova naknada kasni i više od šest meseci. Opština Trgovište je siromašna, kaže, kad odu da pitaju nadležni tvrde da nema para.
- Od opštine jedino imamo besplatnu struju. To ne plaćamo, a trošimo minimalno - sijalica i televizor. Brat radi, kopa grobove po okolnim grobljima. Radi sve što stigne da bismo imali da jedemo. Ja, kao vrabac, malo jedem. Najviše volim da skuvam planinski čaj i u njega umočim bajat hleb, pa da nadrobljeno pokusam. Meni nije teško što smo u divljini. Navikao sam se na ovaj mir, na prirodu, ali ne sviđa mi se što nas niko iz opštine i Crvenog krsta iz Trgovišta ne poseti, bar da pita: "Srbo, sinko, dobro li si? Što te muči, pričaj da ti bude lakše." Lepa reč mi treba, ništa drugo - ističe Srba.

2024 © - Vesti online