Drug Bora za direktora
- Kao gradski odbornik Jedinstvene Srbije ne bih mogao da budem direktor jer bi to bio sukob interesa. Zato će idealan direktor biti Bora, a ja mogu da budem umetnički direktor jer onda nema sukoba interesa.
- Na prvoj skupštini ćemo biti imenovani, a onda ćemo lepo da sednemo i da vidimo kako "Abraševiću" da vratimo stari sjaj iz vremena kada je putovao po svetu, osvajao svetske nagrade i pronosio slavu i lepotu naše tradicije. Nije meni do tog položaja zbog mene, već za opšte dobro, zarad očuvanja tradicije - kaže Urošević.
Ko je kriv što tradiciju ne čuvamo i ne poštujemo dovoljno?
- Svi smo krivi. Pevači su krivi što se tradicija u muzici ne poštuje, a vreme će tek da pokaže koliko grešimo. Svi kukaju na nekog drugog, svi optužuju nekog drugog, niko neće da kaže da je i on kriv. Malo je mojih kolega koji drže do tradicije. Eto, recimo, mnogi bacaju drvlje i kamenje na Pink televiziju. A ja sam prošle nedelje gostovao na Pinku i pevao sam staru izvornu pesmu. Niko mi nije rekao: "Nemoj to", već kad hoću tako nešto, kažu mi:"Izvol'te, majstore!" Niko nikome ne brani da se drži tradicije, muka je to što su pevači povodljivi i jure trendove.
Da ostavimo nešto iza sebeDa li ste skoro snimali trajne snimke za Radio Beograd? |
Može li se opstati bez jurenja za trendovima?
- Ko se tradicije držao, ko se nije kurvao, da tako kažem, taj može da opstane i opstaje bez problema. Ja sam se uvek držao srpske dvojke, onoga što mi je u krvi. Šta ću ja u tuđem dvorištu kad je moje najbogatije, najbliže i najlepše? Ja sam celi svet prošao ne odstupajući od onog što je naše. I svuda je bilo prepuno i nigde mi niko nikad nije tražio da pevam nešto drugo. Čak mi ljudi kažu: "Ej, Radiša, samo svoje pesme pevaj!" Tako je bilo i nedavno, u Francuskoj, u jednom pariskom lokalu u kome sam pevao. Bilo je toliko mnogo ljudi da smo publici ustupili i sto za muzičare.
Nikad niste poželi da otpevate nešto moderno?
- Nudili su mi kompozitori često neke moderne pesme. Ali, džaba, ja ih ne osećam i ne vidim se u tome. Ne mogu nikako da zapamtim te kao moderne tekstove. Pokušavao sam, tek da testiram sebe, ali mi nikako ne ide učenje i pevanje besmislica. Možda bih i uspeo to da savladam ako bih se malo pomučio, ali nema svrhe raditi nešto što nema smisao i vrednost. Znate, često se vozim noću, pa koristim priliku da preslušam neke stare snimke, napravljene pre 50 ili 70 godina. Naježim se od te lepote. I kako onda da pevam gluposti? Ne pada mi napamet.