Subota 30.11.2013.
01:21
Đ. Barović - Vesti

Strah jači od humanosti

Narod neće strance: Zapaljena baraka za smeštaj azilanata u Obrenovcu
 


Ovo je rezultat dvodnevne drame koja potresa Obrenovac i okolinu, od kada je republički Komesarijat za izbeglice odlučio da deo ovih ljudi koji su živeli u šumama oko Bogovađe, preseli u nekadašnji kolektivni centar u selu Ušće, tik pored Termoelektrane Obrenovac (TE).


Paljevina barake se dogodila u isto vreme kada je nekoliko stotina meštana ovog sela, udaljenog oko 20 kilometara od centra Obrenovca, u sredu uveče, svojim telima sprečilo dva autobusa sa azilantima da uđu u selo. Policija je odmah privela piromana M. G. (34), a kako "Vesti" saznaju, reč je o jednom od radnika TE koji sa porodicom živi u ovom delu sela Ušće.


Meštani su uspeli u svom naumu i izbeglice su privremeno smeštene u hotel Obrenovac, na samom ulazu u ovom mesto. Međutim, za stanovnike sela Ušće to je mala uteha, jer tvrde da zajedničkog života sa azilantima - nema.


- Najmanje što želimo su problemi ili da nas neko vidi kao nasilnike ili nehumane ljude koje ne pogađa tuđa muka. Ali, morate shvatiti i nas. Čuli smo sve i svašta, čak i da je bilo silovanja u mestima gde su do sada boravili, a u našem selu je 52 dece do četvrtog razreda osnovne škole. Pri tom, kamp nije ograđen, a do naših kuća je moguće doći samo ako se prođu barake gde će biti smešteni, pa nije svejedno da noću tuda prolaze deca iz škole ili žene - kaže predsednik Mesne zajednice Ušće Milan Aničić.


Kuća 41-godišnjeg Gorana Jovanovića nalazi se na nepunih 50-ak metara od kampa i priznaje da i te kako razmišlja kako će mu se kćerka vraćati iz škole.


- Moja osmogodišnja kćerkica Valentina od autobuske stanice svaki dan mora da iz škole do kuće prođe kroz ovaj kamp. Ajde kada ide pre podne na časove, ali zamislite kako bi nam bilo po podne. Nisam nečovek, ali malo mi je svojih muka, da bih sada razmišljao šta sve može da se dogodi kada se smrkne - veli iskreno Jovanović.


I ostali meštani sela Ušće priznaju da se plaše "novih komšija", zbog čega će učiniti sve kako bi sprečili dolazak azilanata.

Zadovoljni smeštajem

U jednom trenutku, uprava hotela je nadležne iz Komesarijata zamolila da veći deo azilanata, zbog "gostiju", prebaci u drugi deo hola. Doduše, tek njih nekolicina se odazvalo "pozivu". Ostali su kuckali poruke preko telefona, dok su deca bila zadubljena u igricu na laptopu.
Ali, na svakom ćošku neko od njih, na lošem engleskom davao je izjavu za TV, uz ocenu da su zadovoljni smeštajem i ishranom, jer juče su za ručak imali pasulj sa teletinom.

Dvadesetak kilometara dalje, u hotelu Obrenovac, ironijom sudbine, azilanti su i najbrojnija publika 27. trofeja Beograda u šahu. U jednom delu trpezarije u kome imaju obezbeđen doručak, ručak i večeru, postavljeno je 75 stolova za partije koje se mahom igraju u popodnevnim časovima.


Direktor hotela, Božo Buzejić, uz osmeh, ipak kaže da nemaju puno interesovanja za ovu drevnu igru.


- Svi su smešteni u trokrevetnim i četvorokrevetnim sobama na drugom spratu i faktički su odvojeni od ostalih gostiju. Vlada Srbije plaća punu cenu za svakog od njih, a koliko će ovde ostati zavisi od toga šta će državni vrh odlučiti - kaže direktor.


Ipak, hol hotela je bio bukvalno prepun ljudi pristiglih iz Pakistana, Avganistana, Sirije, Somalije i Gane, ali i brojnih medijskih ekipa.


- Ovde je zaista sve u najboljem redu. Smeštaj je odličan, ali i hrana. Imam samo reči hvale za gostoprimstvo. Ipak, iskreno ne znam šta ću i kako dalje. Ideja je bila da odem u Evropu, ali za sada ću, dok se ne snađem, ostati ovde u Srbiji - iskren je 31-godišnji Holid Mađidi iz Avganistana.


Iz rodnog Kabula je izbegao pre godinu dana zbog, kako kaže, haosa i svakodnevnog straha.


- U dogovoru sa drugovima videćemo šta i kako dalje, ali se nećemo vraćati u Bogovađu jer tamo za nas nema mesta. Jedno je sigurno. U Avganistan se ne vraćam - priznaje ovaj mladić.

 

Kuvarice se nadale poslu

Ljudi koji su određeni da rade u ovom kampu ne strahuju od azilanata.
- Raspitala sam se kod kuvarice u banji i ona kaže da nije imala nikakvih problema. Jeste, mojoj porodici nije bilo svejedno kada sam im rekla gde ću raditi, ali zaista nemam straha - priča Lida Simić, nesuđena glavna kuvarica u menzi za azilante.
Njena koleginica Biljana Nikolić je ogorčena, ali ne na azilante, već na činjenicu da ako ne dođu, ona ostaje bez plate.
- Taman sam se ponadala nekoj pristojnoj zaradi. Ovako, em što neću raditi, em ću dobijati mesečno samo 17.000 dinara. Kako sa tim novcem da prehranim decu. Hoće li mi biti bolje? - pita ova žena.

Komesarijat prevario opštinu?

Miroslav Čučković, predsednik
opštine Obrenovac

Problem azilanata se izdigao sa lokalnog, na državni nivo, pa tako sevaju varnice i međusobne optužbe lokalne samouprave i Komesarijata za izbeglice Srbije.
Predsednik opštine Obrenovac, Miroslav Čičković, kaže za "Vesti" da ih je Komesarijat prevario.


- Ovo je bruka i sramota. Zar je moguće da imate vladino telo koje se brine o izbeglicama, a da pri tom nije ni znalo koliko je tih ljudi bilo u autobusima. Posetio nas je i državni sekretar MUP-a Srbije Vladimir Božović i poludeo je kada je saznao šta se dešava i najavio da će neko zbog toga odgovarati. Ali, jedno je sigurno, ti ljudi sigurno neće biti smešteni u izbeglički kamp u selu Ušće, jer prema odluci Ministarstva odbrane strani državljani ne smeju biti toliko blizu strateški važnog objekta za Srbiju (termoelektrane). Pri tom, objekti gde je trebalo da budu smešteni su potpuno neuslovni za boravak - tvrdi Čičković koji je juče pre podne održao sastanak sa svim azilantima.


- Od ukupno 76 azilanata, petorica su odmah otišla ka Bogovađi jer su im tamo porodice. Njih 30-ak nam je obećalo da će uskoro otići iz hotela, pa verujem da će ovaj problem za 15-ak dana potpuno biti rešen - kaže predsednik opštine Obrenovac.


S druge strane, u Komesarijatu tvrde da su četiri barake bile u potpunosti spremne za prihvat izbeglih.


- Postoje struja, voda i 24-časovno grejanje. Svaka baraka ima po desetak soba sa po četiri nova kreveta. Pri tom, kamp bi 24 časa bio pod policijskim obezbeđenjem, ali i sa dežurnim lekarom. Novac za sve je obezbedila UNHCR i da se ne lažemo, tu bi bilo i prihoda, jer bi ljudi trošili novac koji bi dobijali od ove organizacije - kažu u ovom Komesarijatu.

2024 © - Vesti online