Umrla Nobelovka Doris Lesing
Lesing je najpoznatija po romanima "Zlatna beležnica", "Peto dete", "Leto pre sumraka", "A posebno, mačke", a kada je 2007. u 88. godini dobila Nobelovu nagradu za celokupno životno delo, bila je najstarija dobitnica Nobela za književnost.
Rođena je na teritoriji današnjeg Irana, a kao dete se preselila u Južnu Rodeziju, sada Zimbabve, pre nego što je 1949. došla u Englesku. Njen prvi roman "Trava peva" objavljen je 1950, a sa "Zlatnom beležnicom" 1962. je napravila proboj u svet književnosti.
U obražloženju Nobelove nagrade, Švedska akademija je Lesing opisala kao "epičara ženskog iskustva, koji je sa skepticizmom, vatrenošću i vizionarskom snagom kritički pisao o civilizacijskim podelama".
Pošto je saznala da je dobila Nobela, izjavila je da joj je "veoma drago", ali je podsetila da joj je 1960-tih rečeno da je komitet za Nobelovu nagradu ne voli i da je nikad neće dobiti.
"Pa su sada odlučili da mi je daju. Zašto? Mislim, zašto me sada vole više nego što su me tad voleli?", upitala je ona.
Švedska akademija je navela da je "Zlatna beležnica" smatrana "pionirskim radom" koji "pripada nekolicini knjiga koje su osvetlile muško-ženske odnose u 20. veku". Kao autorka, Lesing se, međutim, distancirala od feminističkog pokreta.
Teme njenih ostalih romana kreću se od poluautobiografskih afričkih iskustava do društvene i političke borbe, psiholoških trilera i naučne fantastike. Poslednji roman "Alfred i Emili" objavila je 2008, a pisala je i kratke priče, drame, poeziju, dva libreta za opere Filipa Glasa, i jedan strip.
U maju 2008. izjavila je da se Nobelova nagrada za nju pretvorila u "pravu katastrofu", jer je otkad ju je dobila prestala da piše, i umesto toga samo daje intervjue. Upozorila je mlade pisce da koriste svoj talenat, jer on brzo nestaje.