Fore neonacista da pridobiju siromašne
U Italiji se odavno ne zna "ko pije a ko plaća"... Na svakom koraku neko nekoga ugrožava ili gnjavi... Nekada su žene mogle sigurno da izađu na ulicu u svako doba, a danas je to nemoguće. Ovo su samo neka od objašnjenja onih koji imaju pozitivno mišljenje o Musolinijevoj eri.
Neonacističke organizacije veoma su vešte i igraju na socijalnu kartu - navode mediji. Tako ekstremna organizacija "Krv i čast", koja ima sedište u Britaniji, pomaže siromašnim Italijanima i tvrdi da se "bori za porodične vrednosti". Njihovi pripadnici nude besplatno čuvanje dece i druge aktivnosti u kojima je država zakazala. U svemu tome mnogo im ide na ruku ekonomska kriza i osiromašenje italijanske srednje klase.
Pripadnici organizacije "Krv i čast" predstavljaju se samo kao - konzervativci, ali na svom sajtu pozivaju na "održavanje rasne čistoće italijanskog naroda", na nasilje protiv stranaca, homoseksualaca i levičara.
Tu su i druge eksktremne i neofašističke stranke. Članovi "Nove snage," kojih prema nekim procenama ima oko 2.500, ne kriju svoja uverenja, već pokušavaju da ih prošire.
Čak i nekadašnji visoki političari zastupaju ksenofobne stavove. Bivši gradonačelnik Rima Đani Alemano oženjen je ćerkom jednog vrlo istaknutog neofašiste, a njihov sin je vođa desnog radikalnog studentskog pokreta. Ovakvim kontaktima i vezama radikalne grupe su u prošlosti ne samo širile svoj uticaj već dolazile i do državnog novca.
Čak je i bivši premijer Silvio Berluskoni jednom prilikom politiku Benita Musolinija označio kao, "u osnovi, nimalo lošu". "Musolini je načinio jednu grešku - ušao je u savez sa nacionalsocijalistima, ali je učinio i mnogo toga dobrog", smatra Berluskoni.
Sociolozi smatraju da u Italiji sve više nestaje granica između desničara i radikalne desnice. Fašizam je u Italiji bio na vlasti skoro 20 godina. Musolini je vladao od 1922. do 1943. godine.
Fašistička Italija bila je najbliži partner nacionalsocijalističke Nemačke i odgovorna je za najteža zlodela i zločine, navode istoričari i upozoravaju da mnogi to zaboravljaju i da u centar pažnje stavljaju samo kraj Drugog svetskog rata kada je i sama Italija bila okupirana.