Ponedeljak 07.10.2013.
06:03
B. Simonović - Vesti

Crkva sa najvećim zvonom na Balkanu











 

Domaćin ovog najvećeg duhovnog događaja u istoriji Crne Gore biće mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije, ktitor hrama, a prisustvovaće mu svi poglavari pravoslavnih crkava na čelu sa vaseljenskim patrijarhom Vartolomejom, patrijarhom jerusalimskim Teofilom, alkesandrijskim Teodorom, moskovskim Kirilom i naravno patrijarhom srpskim Irinejom.


Biće tako ostvaren jedan vekovni san, jedna gotovo stogodišnja ideja i Podgorica više neće biti jedini glavni grad u Evropi koji nema svoj saborni hram.

Nakon višegodišnjih zavrzlama oko državnih dozvola i saglasnosti lokalne vlasti, priprema projekta koji je poveren arhitekti dr Predragu Ristiću, znamenitom projektantu gotovo 90 crkava i manastira, daleke 1993. godine, na ledini crkvenog imanja u naselju Momišići, u novom delu Podgorice, nekadašnjem metohu manastira Hilandar, na kojem se nalazi staro groblje i mesna crkvica novijeg datuma, mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije je udario prvi kramp i označio početak radova na hramu. Malo potom, 9. avgusta 1993. godine, obavljeno je osvećenje kamena temeljca, a tom svečanom činu su prisustvovali i patrijarh vaseljenski Vartolomej i sada blaženopočivši patrijarh srpski Pavle. Za izgradnju hrama je, inače, do sada utrošeno oko 6,5 miliona evra čistog novca, a procenjuje se da će biti potrebno još najmanje 500.000 a možda i ceo jedan milion da bi se potpuno uredio prostor oko hrama koji, što je posebno zanimljivo neće imati ograde i ljudi će moći da mu pristupe sa svake strane.

 

Narodne rane


Bilo je to vreme kad je ovaj veliki poduhvat snažno podržavala i pomagala tadašnja crnogorska vlast i kad je u gradnju hrama uložila bezmalo 1,8 miliona maraka. No, taj glavni izvor iznenada je presahnuo 1997. godine kada su u Crnoj Gori nastupili burni politički lomovi, raskoli i podele, pa su Mitropolija crnogorsko-primorska i njen čelni čovek mitropolit Amfilohije bili prepušteni na milost darodavaca. Tako je polako, s mukom, ali i s velikom ljubavlju i odricanjem, bogoljubljem i čovekoljubljem, rasla ova svetinja u slavu Boga i za mir, ljubav, sreću i blagostanje naroda. Sada je to jedan od najlepših hramova koje je "zemlja nebu podizala" i jedan od najvećih, pored moskovskog i hrama Svetog Save u Beogradu, koji je pravoslavni svet ikada podigao u slavu Hrista:


- Hram Hristovog Vaskrsenja u Podgorici - veli mitropolit Amfilohije - pored svoje suštinske namjene, pored vaskrsavanja njime svega onoga što je hrišćansko predanje ostavilo kroz vjekove na ovim našim prostorima, pored obnavljanja pamćenja na život crkve Hristove od apostolskih vremena pa sve do našeg dana, pored cilja da treba da sabira oko sebe i u sebi bližnje i daljne, ima jednu suštinsku funkciju i suštinsko značenje - on jeste i treba da bude poziv na pomirenje. Kad to govorim treba da se sjetimo i pohare Kuča, i sukoba između Petrovića i Radonjića i onda redom do zelenaša i bjelaša, do sukoba i nesreća bratoubilačkih, do četnika i partizana. Duboke su to rane na narodnoj duši koje još nijesu zacijeljene, iz kojih se rađaju i nove diobe, i to diobe i podjele u naše vrijeme, koje su možda još dublje i tragičnije od svih dosadašnjih - naglašava mitropolit Amfilohije i podseća da "ništa ne može tako duboko pomiriti ljude i očistiti ih od mržnje, zavisti i zlobe, ništa ne može zdravo zacijeliti te rane koliko sabiranje oko svetog hrama i mirenje bratskog Hristovim Vaskrsenjem i hramom podignutim u čast i slavu Hristovog Vaskrsenja".


- Novi hram će, nema nikakve sumnje, od sada biti znak prepoznavanja Podgorice - smatra sveštenik Predrag Šćepanović, čovek koji je godinama bio u timu koji se starao o izgradnji ovog svetilišta. - Njemu je upravo ovdje bilo mjesto ne samo zbog činjenice da je tu staro groblje koje datira još iz devetog vijeka i crkva, koju, po pravilu, uvijek "rađa" groblje, već prije svega stoga što je baš na ovom mjestu, kako dokazuje Andrija Jovićević u jednom svom zapisu, bila crkva još u 14. vijeku, u doba kralja Milutina, a gradili su je Momišići, doseljenici iz okoline Prizrena. On svojom arhitekturom i sadržajima predstavlja svojevrsnu simbiozu raznih stilova (vizantijskog, raškog, primorskog...), sintezu svega onoga što predstavlja vrijedno duhovno i kulturno nasleđe Crne Gore.
 

Sedam krstova


Hram u Podgorici je treći po veličini pravoslavni hram u svetu posle hrama Hrista Spasa u Moskvi i hrama Svetog Save u Beogradu. Utemeljen u obliku pravoslavnog, grčkog krsta, visok je 41,5 metar, a ima površinu od 1.270 kvadratnih metara. Ispod hrama je izgrađena i uređena i kripta istovetne površine. Inače, ukupna površina hrama, u kojem se odjednom može okupiti oko 3.500 vernika, iznosi oko 4.000 kvadrata.

Protoneimar i čelni čovek za gradnju hrama, inženjer Momčilo Stanojević, ističe da je hram izveden u proverenoj narodnoj tradiciji:


- Mislim da je jedinstven po neobičnoj kamenoj plastici i da je po tome odmah iza jerusalimskih hramova - kaže Stanojević. - Na fasadi su megaliti, kameni blokovi sakupljeni u okolini Podgorice i drugim krajevima i netaknuti montirani, a iznad njih je sve do kubeta danilovgradski mermer maljat. U fasadi, na površini od preko 1.860 kvadrata, uklesana je i ispričana cela priča iz Starog i Novog zaveta. Da se i ne govori o nebrojenim drugim vrstama kamena ugrađenog u stubove i mozaike među kojima je i retki tasos - mermer, specijalna vrsta zelenog kamena dobavljena iz Indije, a materijali su, inače, dobavljani iz Italije, Grčke, Pakistana, Srbije, Republike Srpske... Tako su ljubav i rad i trud gotovo cijelog sveta, na ovaj ili onaj način, ugrađeni i našli se pod krovom ove svetinje.


- Ona ima sedam pozlaćenih krstova - objašnjava sveštenik Predrag Šćepanović - od kojih je najveći onaj na centralnoj kupoli (težak je gotovo četiri tone), a svi su rađeni po nacrtima akademskog vajara, protojereja stavrofora Dragana Mitrovića. Podignuti su prilozima vernika, a tačno se zna i upisano je na svakom krstu ko ga je priložio. Slično je i sa zvonima koja su sva livena u Rusiji. Ima ih ukupno sedamnaest, od verovatno najmanjeg koje postoji u nekom pravoslavnom hramu (teško je samo 3,5 kilograma, prim. B. S) pa do najvećeg koje je teško 11 tona i koliko se zna to je najveće zvono koje je ikada u istoriji Balkana postavljeno na nekom pravoslavnom svetilištu. To zvono je postavljeno na jednom od dva pirga (kule), onom koji je posvećen svetom Simeonu Mirotočivom, dok je drugi istovetni pirg posvećen svetom Jovanu Vladimiru i na njemu stoji drugo po veličini zvono, dar plemena Vasojevića.

 

Freske na malteru


Posebnu priču predstavlja monumentalni živopis rađen u staroj, pomalo već zaboravljenoj tehnici na svežem malteru:


- Upravo na toj fresko tehnici je insistirao mitropolit Amfilohije - kažu freskopisci Miloš Janićijević i Boris Markuš, dvojica od osmorice freskomajstora koji su za sedam godina oslikali oko 6.200 kvadratnih metara živopisa u ovom hramu (do sada je najveći živopis u Crnoj Gori bio onaj u manastiru Piva - 1.264 kvadrata, prim. B. S).


Naročitu osobenost živopisa hrama u Podgorici predstavlja to što je pozadina svih fresaka pozlaćena. Računa se da je to površina od oko 2.800 kvadrata:


- To je posljednji put urađeno prije 800 godina kada je freskopisana Studenica - ističe inženjer Stanojević.


Svojom monumentalnošću i lepotom nameće se oslikana priča o silasku Duha Svetoga na apostole i sve zemaljske narode, ispričana na površini od oko 320 metara kvadratnih iznad oltara, delo freskopisca Viktora Dovnara iz Belorusije. Upravo njena poruka je, čini se, i simbolična poruka ovog zdanja - da su svi ljudi na svetu braća, da nas samo vera, ljubav i poštovanje mogu spasiti, jer, kako neko reče, "vera nam treba da bismo se mogli nadati, nada da bismo mogli živeti, a ljubav da bismo mogli opstati..."
 

 Pozvani i raskolnici


Na svečanost sveštanja hrama pozvani su svi građani, pa i Miraš Dedeić, samozvani mitropolit takozvane Crnogorske pravoslavne crkve, kaže paroh podgorički, protojerej stavrofor dr Velibor Džomić, ali samo pod uslovom da dođe uredno odeven i u svojstvu građanina.


- Dedeić zna da će na svečanosti biti prisutan i patrijarh carigradski, koji ga je svojevremeno raščinio i kakvi tu problemi stoje, da tu važe crkveni kanoni koje nismo pisali ni mitropolit Amfilohije ni ja i ako želi da dođe dobrodošao je samo kao građanin i tako će biti ispoštovan kao svi ostali.


Na pitanje da li očekuje dolazak Ranka Krivokapića, predsednika Skupštine Crne Gore, mitropolit Amfilohije je kazao da će i on, ako se odazove pozivu, biti dočekan u hramu sa svim poštovanjem, bez obzira na to što mnoge njegove poruke, kako je rekao "nijesu baš mnogo ni bogoljubne ni čovjekoljubne". Neće biti nepoželjnih.


Mozaik


Posetioce podgoričkog hrama će svakako zadiviti i raznovrsni mozaici (ima ih na bezmalo 2.000 kvadratnih metara), posebno onaj po mnogo čemu originalni i jedinstveni, ne samo po veličini od 95,5 kvadrata, koji je iznad ulaznih vrata uradio Miroslav Lazović, profesor na Akademiji primenjenih umetnosti u Beogradu. On je sa saradnicima završio ovaj mozaik za samo dva i po meseca iako se, kažu, takvi poslovi rade i po dve godine.

 

Svećnjak najveći u Evropi


Centralni polijelej (svećnjak), kao i svih ostalih četrnaest koliko ih ima u hramu, izliveni su od bronze u radionici Igora Ivanoviča Čube iz ukrajinskog grada Ljvova. Centralni polijelej, težak 1.200 kilograma, najveći je u Evropi, a majstori u šali kažu da se pod njim mogu okupiti svi radnici fabrike u kojoj je napravljen.


Freskopisci


Osim freskopisaca Miloša Janićijevića - Raškog, Borisa Markuša i Belorusa Viktora Dovnara, monumentalni živopis u podgoričkom hramu su radili još i jeromonah Lazar Stojković iz manastira Zagrađe u Pivi, zatim Damir Mladenović i Gavrilo Marković, kao i Anastasije Radović Morački, inače sinovac mitropolita Amfilohija. On je, pored ostalog, uradio i veliku ktitorsku kompoziciju, na kojoj je pored svog strica, ktitora manastira, uradio i likove više svojih najbližih i onih koji su se posebno angažovali i pomagali izgradnju hrama.

2024 © - Vesti online