Četvrtak 08.08.2013.
14:06
V. Tasić - Vesti

Bora Drljača: Guča je običan vašar

Bora Drljača

- Šta ću tamo? Kao, Sabor u Guči je srpski brend. Tako bi trebalo da bude. Umesto toga, pretvara se u ludovanje pijanih koji masovno dolaze, luduju, orgijaju, skidaju se goli, prave kojekakve cirkuse. I to je, kao, nešto zanimljivo. Meni je od toga muka. Ma Guča je običan vašar koji ni na šta liči. Sve to što se radi na toj manifestaciji nema veze ni sa mozgom ni sa kulturom.

A negovanje tradicije?

- Pa ja sam prvi za negovanje tradicije. Manifestacija u Guči bi trebalo da bude narodni sabor trube, sabor narodnih instrumenata, narodnih običaja, narodne pesme. Parada i afirmacija izvornog. Kažem, trebalo bi. Šta će Aca Lukas u Guči? Svaka njemu čast, nemam ništa protiv njega. Ali ta njegova muzika nema blage veze sa našom tradicijom i kulturom i nije joj mesto u Guči. Pa mnogi koji decenijama ne odstupaju od izvornog i tradicionalnog, u Guču ne mogu ni da privire, a on tamo ima koncert! To je nešto potpuno suprotno osnovnoj ideji. Sve je ovde iskvareno, naopako, pomereno.

Kako nešto promeniti?
- Ma nema teorije da se bilo šta promeni. Toliko je sve nakaradno da nema dalje. Te narodne manifestacije su potpuno upropašćene, koriste samo tome da neko strpa debelu lovu u džep. Prošle godine, na danima šljive u Blacu, pevala je Severina. Pa to je katastrofa! Čujte, Severina i šljive! U Blacu glavna ulica ne asfaltirana, narod nema hleba da jede, pretura po kontejnerima. Iz opštinskih kasa po Srbiji plaćaju se basnoslovni honorari tamo nekim zvezdama koje pevaju tom jadnom narodu koji je osiromašen i ojađen.

Lupetanja kolega

Kako komentarišete tvrdnje nekih kolega da im kvarite posao?
- Nikom ja ne kvarim posao time što se ponašam kao normalan čovek. Šta vredi nekima što lupaju cene, kad ih niko nigde ne zove. Znam mnoge koji mesecima sede u svojim kućama i nemaju posla ni za lek. Ja sebi mogu da dozvolim da pevam, kako kažete, za siću jer ne pevam što moram, da bih preživeo. Ja sam u mladosti radio tako da me jednog dana starost ne pita gde mi je bila mladost. Za razliku od mnogih koji pod stare dane nemaju ni za hleba. Često čujem koleginice koje kažu: "Ja koštam toliko i toliko!" Ma ko je odredio da bilo ko košta onoliko koliko mu padne na pamet? Zakon? Ma smešno i tužno kako lupetaju.

Zašto se ne angažujete politički pa da nešto učinite?
- Gotovo da nema političke stranke iz koje me nisu zvali. Ali nemam više snage za to. Svega sam se zasitio. I ne samo to, ubeđen sam da nam nema pomoći. Ma ne postoji na svetu čovek koji bi nas uveo u red. Sve negativno je toliko uzelo maha da je to katastrofa. Nemoguće je zaustaviti stihiju. Na estradi, kao i u drugim sferama društva, na površini su ostali samo prljavština i blato, u svakom smislu. Ne zna se šta je gore, prava ludnica u svemu.

Šta vam najteže pada?
- Ne znam ni sam, sve mi teško pada. Ne razumem ovu nazovi modernu muziku koja čoveka prosto samo udara u mozak. Nikako da u tome otkrijem
lepotu. Teško mi pada i totalna nacionalna propast. U muzici, u svemu. Ovih dana sam gledao hrvatsku televiziju. Dok tamo po medijima veličaju svoje uspehe, svoje nacionalno, u Srbiji su glavne teme Nataša Bekvalac, Ekrem Jevrić i slični. Potpuno strašno. Nema pomoći narodu koji svoju kulturu baci pod noge. A mi upravo to činimo, na sve moguće načine.

2024 © - Vesti online