U Hagu ni pravde, ni prava
Pri tom, kako još nisu završeni prvostepeni procesi glavnooptuženima, prvom predsedniku RS Radovanu Karadžiću i komandantu Vojske RS Ratku Mladiću, a zatim i Vojislavu Šešelju, za očekivati je da će ovaj saldo preći "četvorocifrenu brojku".
Haški tribunal je osnovan 25. maja 1993. godine Rezolucijom 827 Saveta bezbednosti UN, a jučerašnjoj svečanosti su prisustvovali holandski kralj Viljem-Aleksander i visoki zvaničnici Tribunala, na čelu sa predsednikom suda Teodorom Meronom i glavnim tužiocem Seržom Bramercom.
Bodu očiNabrajajući sve nelogičnosti u radu Tribunala za ovih 20 godina, Đorđe Trifunović kaže da dve posebno "bodu oči". |
U dvodecenijskom mandatu Tribunal je optužio 161 lice, i to 110 Srba, 34 Hrvata, devet Bošnjaka, sedam Albanaca i jednog Makedonca.
Ukupno 12 Hrvata osuđeno je na 166 godina zatvora, pet Bošnjaka na ukupno 43,5 godina, dva Albanaca na 19 i jedan Makedonac na 12 godina zatvora. Za 12 optuženika - po šest Hrvata i Srba - u toku je suđenje pred prvostepenim većem ili čekaju prvostepenu presudu, a pravi rekorder je Vojislav Šešelj kome će u oktobru posle čak 10 godina procesa biti izrečena prvostepena presuda.
Tribunal je od svih optuženih Srba oslobodio samo trojicu i to bivšeg kapetana JNA Miroslava Radića, optuženog za zločine u Vukovaru, nekadašnjeg predsednika Srbije, Milana Milutinovića, optuženog za događaje na Kosmetu i bivšeg načelnika Vojske SRJ, Momčila Perišića, koga je tužilaštvo teretilo za dešavanja u Bosni.
Bivši predsednik Vojnog suda u Beogradu, Đorđe Trifunović kaže da je Tribunal u procesnom smislu zadovoljio formu, ali da su otpočetka sporni pravno-politički aspekti postojanja i presuda.
- I dalje je nejasan legitimitet tog suda, pošto ga je osnovao Savet bezbednosti, a ne Generalna skupština UN, ali i procesna pravila koja je određivao sam sud, što je dovelo do očigledne pravne nesigurnosti okrivljenih. Pravila su se bukvalno menjala od procesa do procesa, a to je nedopustivo za jednu ozbiljnu međunarodnu pravnu instituciju - ocenjuje Trifunović.
I dugogodišnji akter haških dešavanja, beogradski advokat Branislav Tapušković ima jasan, kritički odnos prema ovoj instituciji.
- Tribunal je za ovih 20 godina pokazao da je sprovodio pravo, ali bez pravde. Nažalost, brojni su primeri i dokazi za ovu ocenu, a posebno kada je reč o montiranim događajima iz sukoba na prostoru bivše SFR koji su legalizovani ne zahvaljujući iznetim dokazima, već isključivo političkoj volji moćnika - zaključuje Tapušković.
Radića država zaboravilaPrvi Srbin koji je oslobođen u Haškom tribunalu, kapetan JNA, Miroslav Radić pet godina pošto je ponovo u Srbiji ne samo što nema stalni posao već i jedva preživljava od minimalne penzije.
|
Hrvatska strepi od presude u predmetu protiv bivših funkcionera Herceg-Bosne: Agresori ili ne?
U predmetu "Prlić i drugi" u sredu, 29. maja, u Hagu će biti izrečena presuda u procesu u kojem se šestorica bivših zvaničnika Herceg-Bosne terete za zločine počinjene nad muslimanima i drugim nehrvatima od 1992. do 1994. godine.
U Hrvatskoj se presuda iščekuje sa zebnjom, a za Hrvatsku bi posebno neprijatno bilo da bude proglašena agresorom samo nešto više od mesec dana pre zvaničnog ulaska u EU.
Predsednik Koalicije udruženja izbeglica u Srbiji Miodrag Linta smatra da bi jedina pravedna presuda Haškog tribunala u slučaju funkcionera Herceg-Bosne bila da Hrvatska bude osuđena za agresiju na BiH, a oni za udruženi zločinački poduhvat.
Direktor Dokumentaciono-informativnog centra Veritas, Savo Štrbac ranije je rekao Srni da bi osuđujuća presuda mogla biti osnova za tužbu BiH protiv Hrvatske za agresiju i genocid, kao i šansa pojedincima da traže obeštećenja.
Štrbac je ocenio da bi presuda sa kvalifikacijom "udruženog zločinačkog poduhvata" išla na štetu hrvatske države i da se Hrvati te kvalifikacije s pravom pribojavaju i više nego u slučaju hrvatskih generala Ante Gotovine i Mladena Markača.
Poznati hrvatski advokat Anto Nobilo ranije je izneo uverenje da će Hrvatska u Hagu biti proglašena za agresora na BiH, dodajući da u presudi neće izričito pisati "agresija", nego možda "međunarodni oružani sukob".