Petak 26.04.2013.
01:15
J. L. Petković - Vesti

Osuđeni smo da nestanemo

Dragan Stolić sa porodicom živi u Gračanici

- Najverovatnije će biti još gore. Mislim da je ovo lagano odstupanje i indijanski način odumiranja. Država nas je predala, nažalost, kosovskim Albancima. A oni za ovih 14 godina nisu pokazali dobre namere da nas žele u okruženju. Što mi jedan Albanac rekao - nama je san da vi svi jednog dana odete, a mi smo, nažalost, na dobrom putu da se to i dogodi - kaže Saša Sekulić, privrednik iz Gračanice.
 

On kaže da ne zna šta su Srbi dobili sporazumom.

- I za taj datum u EU čitam u novinama da visi opet negde. Što je Matija Bećković rekao - ovo nije prodaja, ovo je predaja! Nigde nema ni one četiri tačke što je bivši predsednik stavio, da se razgovara o imovini i drugim važnim životnim stavovima. Mi Srbi južno od Ibra smo i ranije živeli pod istim uslovima. Imamo njihova dokumenta jer ne mogu nigde da mrdnem bez kosovske lične karte i vozačke. Na srpsku neće policija da me pusti. Ali, sever je bio nešto drugo - objašnjava Sekulić.
 

Dragan Stolić iz Prištine kaže da su Srbi već psihički propali od torture i izolacije. Ipak, znaju veoma dobro šta se dešava, i trezveno pričaju o politici. Država je, smatra Stolić, trebalo da "dogovara da Kosovo funkcioniše unutar Ustava i države Srbije".

- Trebalo je da bude autonomnih oblasti ili kao četiri kantona: severni, centralni deo, deo Brezovice i moravski kraj koji će biti samostalan u svim odlukama i sudskim i zakonodavnim i policijskim. Više od 250.000 Srba je izbačeno sa Kosmeta nasiljem i čišćenjem. Izgubili smo pravo na život, na rad, na stvaralaštvo, i kada nemate slobodu kretanja, govora, misli, pravo na svoju imovinu, ne vidi se budućnost - kaže Stolić, koji sa suprugom živi u kontejnerskom naselju u Gračanici.

Bez pomoći Beograda

 

Privrednik Saša Sekulić i jedini proizvođač ratluka južno od Ibra, koga Albanci bojkotuju i ne kupuju njegovu robu, kaže da je država bila upoznata sa stanjem i problemima Srba u tom delu Kosmeta.


- Znalo se šta se dešava. Na sastancima sa našim političarima mi smo tražili samo da nam daju šansu da se nađemo na rafovima u Srbiji i da nam te velike firme ne traže novac za to, jer mi taj novac nemamo. Tražili smo da ne budemo zavisni od Albanaca, ali ništa. Nek


Dragan Lazić iz Uroševca sa porodicom živi u Kosovu Polju. Nema kuće, nema stan, sa troje dece živi u lokalu predviđenom za kiosk. Njemu briselski sporazum ništa nije doneo. Osim strepnje.


- Samo se nadam da neće biti gore. Nije prijatno da slušate zapaljivu retoriku i neprijatne stvari, jer to diže tenzije. Nadam se samo da ne živim gore. I ovako živim teško i ne vidim neko poboljšanje. Suština je da se političari bave politikom, a ne skorojevići koji su došli iz planine i šume. A narod ko narod uvek mora da sluša političara. I ovce imaju predvodnika. To je Bog rekao - kaže Lazić.


Upravo Srbi koji žive u najtežim uslovima, interno raseljeni po kontejnerima skoro deceniju, pokazali su najviše razumevanja za državu Srbiju.


- Srbija nije moćna ovde, šta da uradi kada je to odluka viših sila - odmahuju rukom.


- Beograd na sve misli. I na ljude koji živi u Americi. Svaki sporazum koji se ljudi dogovore je dobar. Nesporazum dovodi do rata i do ubijanja ljudi - kaže Zvonko Živković, prognanik iz Đakovice.  

2024 © - Vesti online