Zločine slave kao pobede
Direktor Instituta za istraživanje srpskih stradanja u 20. veku, Milivoje Ivanišević kaže za "Vesti" da se ne bi začudio da se i ova akcija nalazi u nekoj monografiji koja ratne zločine veliča kao bravurozne pobede Armije BiH.
- Da bih došao do bitnih, ali uz to i dovoljno pouzdanih, činjenica o ratnom putu i, posebno, pobedama jedinica Armije BiH pregledao sam više desetina različitih publikacija koje su mi bile na raspolaganju. Neverovatno je da su se muslimani u svakoj od njih otvoreno hvalili "pobedama" koje su još tada označene za ratni zločin: počev od napada na kolonu JNA kod Tuzle do napada na selo Kravice. U većini tih knjiga, brutalna ubistva civila i rušenje njihovih domova je označeno velikom pobedom u oslobođenju Bosne, mada su napadnuti Srbi takođe bili deo te države - kaže Ivanišević.
Krvavi Božić u KraviciPrilikom napada na srpsko selo Kravica na Božić 7. januara 1993. godine, ubijeno je 75 Srba, a ubistva su nastavljena i kasnije. |
U eseju koji je nedavno objavio, "Sve muslimanske pobede", Ivanišević se najviše pozabavio knjigom "Monografija Drugog korpusa Armije Bosne i Hercegovine".
Napad na kolonu JNA, 15. maja 1992. godine, kod Tuzle, vodi se kao jedna od prvih uspešnih akcija ovog Korpusa, mada je u njoj hladnokrvno ubijeno najmanje 83 golobradih regruta koji su se povlačili iz kasarne.
- U ovoj monografiji, pripadnici Drugog korpusa se hvale da kako su neprijatelja sačekali prikriveni i maskirani čak u žensku odeću. Dimije su bile dokaz njihove ratne mudrosti i lukavstva, a među "ubijenim agresorima" bilo je najviše rođenih upravo u Bosni - kaže Ivanišević i dodaje da se do danas ne zna tačan broj ubijenih i ranjenih.
- Hasan Efendić, tadašnji komandant Štaba TO BiH, u svojoj knjizi "Ko je branio Bosnu" tvrdi da je ubijeno 160 i ranjeno oko 200 vojnika, ali se sumnja da je tada stradalo mnogo više ljudi - objašnjava direktor Instituta.
U Dubnici kod Kalesije, 25. maja 1992. godine, 205. brdska brigada iz Kalesije je uglavnom koristeći hladno oružje oslobodila ovo "strateški važno selo", pobivši 38 civila, a one koje nije prebacila je u logor u Tuzli.
Slično se odigralo i 19. juna 1992. godine u Željevi kod Banovića, kad su pripadnici 108. viteške motorizovane brigade Armije BiH i 210. brdske brigade Živinice pobili pet meštana, a ostale odveli u logor koji se nalazio u zapuštenim podrumskim prostorijama ŽTP "Banovići".
Majka sa lobanjom sina- U selu Ratkovići 21. juna 1992. godine pobijeno je 27 civila, a kasnije će svet obići fotografija majke koja prilikom sahrane drži lobanju svog sina. Reč je o "pobedi" koja je zvanično evidentirana u dosijeu Nasera Orića, a majka je Dobrina Prodanović čiji sin Živan je stradao upravo u ovom selu - ističe Ivanišević. |
Na spisku velikih muslimanskih pobeda u ratu je i napad na još jedno, etnički čisto srpsko selo, Brežane.
Tamo je ubijeno 30, mahom mlađih ljudi, a prilikom obdukcije je utvrđeno da su ti ljudi ubijani hladnim oružjem ili živi spaljivani.
- Srbi u ovom selu su ubijani na istovetan način onom iz Drugog svetskog rata: klanjem ili paljenjem - napominje naš sagovornik i dodaje da su u Monografiji Drugog korpusa do detalja opisana i "slična oslobođenja" u selima: Klještani, Bukovac, Cerik, Avramovina, Rastošnica, Jelačići, Pelemiši...
- Zahvaljujući tolikim uspesima 2. korpusa Armije BiH oslobođeno je, ili uništeno, više stotina srpskih sela i srpskih naselja, ili srpskih zaselaka, u mešovitim selima i ubijeno više od 10.000 meštana srpske nacionalnosti. Broj ranjenih, invalida ili stradalih u logorima još nije evidentiran. Pravo ime za sve što se tih godina događalo u Bosni i Hercegovini je - džihad - zaključuje Milivoje Ivanišević.