Četvrtak 15.11.2012.
07:18
Ž. Marković - Vesti

Sarajevo: Kultura u mrtvačkom kovčegu

Zakovana sudbina: Ekseri na vratima Zemaljskog muzeja

U zemlji poluuništenoj ratom, rascepkanoj entitetskim i etničkim granicama, osakaćenoj zbog lošeg vođstva, i prepuštenoj na milost i nemilost političarima i njihovim tajkunima, podeljenost kulture dođe kao sasvim normalna pojava. Mnogi će reći, bogatstvo je u različitosti. Upravo ta različitost krasi Bosnu vekovima, a sasvim dovoljno vremena je prošlo da najmanje tri tradicije i kulture koje se ovde prepliću, svaka za sebe, dobije sopstveni identitet i prepoznatljivost. U posleratnom vremenu, nažalost, gube i jedni, i drugi, i treći.

RAT PISACA

Podsećanja radi, nakon 124 godine rada, pre mesec dana zatvoren je Zemaljski muzej u Sarajevu zato što lokalne vlasti nisu imale sluha za apel zaposlenih koji su vapili za pomoć, jer je održavanje ove kulturne institucije postalo nemoguća misija. Zakucavanje eksera u daske na vratima mnogi su protumačili kao zakucavanje mrtvačkog kovčega kulture i umetnosti u BiH.

Ranko Risojević
 


S druge strane, u onome što se podvodi pod oblast kulture u BiH se ovih dana prepliću događaji koji dokazuju da je površnost sve više zamenila suštinu, pa tako književnici iz RS protestuju jer je nagrada zvana Kočićevo pero dodeljena Borisu Dežuloviću. Neki idu čak i toliko daleko, pa javno govore da nikad nisu čuli za Dežulovića. Osim toga, na sceni je i žestok sukob pisaca iz RS i Federacije BiH koji se svađaju o izboru 10 romana iz BiH koji bi ušli u ediciju "100 slovenskih romana". Taj verbalni rat izrodio je nekoliko tekstova i izjava od kojih se neutralnim posmatračima okreće želudac.

Adnan Busuladžić

Izvesno je da za kulturu novca nema, a onda se sve svodi na priču da država, odnosno političari, ne vode brigu o kulturi jer je su i sami neuki, neobrazovani, učmali i zarasli u malograđanštinu.


- Ovo društvo je u potpunom ratu, samo nema budale koja će izvesti tenkovski bataljon na ulicu! Kultura je svima na poslednjem mestu, a najviše sam kivan na one k'o fol probosanske snage koje nisu prstom mrdnule na naše brojne pozive u pomoć - rekao je, nakon što je Zemaljski muzej zatvoren, direktor ove institucije Adnan Busuladžić.


O svemu ovih dana diskutuju mnogi, ali svi se slažu da je u pitanju previše složen i opširan problem da bi se svodio samo na okrugle stolove, novinske tekstove, televizijske emisije ili neke druge vidove rasprave.

TEŠKA BOLEST
Tako profesor sa Fakulteta političkih nauka u Banjaluci Đorđe Vuković za "Vesti" kaže da, pre svega, treba prvo razjasniti šta se podrazumeva pod pojmom kultura da bi o tome moglo da se raspravlja. On ističe da je problematično i pogrešno oblast kulture svoditi na ono što se u medijima podvodi pod takozvanu kulturnu rubriku: promocije knjiga, izložbe slika, koncerte, pozorišne predstave, filmove i slično.


- Tada bi se dobila pojednostavljena, uprošćena i površna dijagnoza da je stanje u oblasti kulture loše zbog očajne ekonomske situacije u društvu koja kulturno stvaralaštvo stavlja na začelje spiska prioritetnih problema, da se za umetnost ne izdvaja ništa ili premalo, da nacionalne kulture trpe zbog socijalne drame države, da su potrošačko društvo i globalizacija, a sa njom komercijalizacija i tabloidizacija, prvoosumnjičeni za katastrofalno stanje u kulturi, oskudicu dobrih knjiga, slika ili filmova, zatvaranje muzeja, gašenje štampane periodike posvećene promociji kulturnog života - kaže Vuković.

Gde je zakon?

Poznati banjalučki književnik Ranko Risojević ocenio je nedavno u razgovoru za jedan banjalučki dnevni list da, kao i sve oblasti društvenog života, i kultura traži da bude uređena, onako kako to zahteva evropska strategija.
- Treba nam zakon o kulturi na nivou RS. Nijedan umetnik kod nas nema penziju po ugledu, recimo, na Srbiju. S druge strane, neki sportisti imaju. Odakle ta razlika? Nijedan umetnik nije proglašen slobodnim, jer mi nemamo takve odrednice. Ne postoji zaštita malih autorskih prava, ali ni onih većih. Kod nas postoji piraterija na svim nivoima. Ja u ovom odgovoru navodim samo ono o čemu se svakodnevno piše i to nije nikakvo moje otkriće. Pitanje je uvek jednostavno - ko u državi brine o tome? Ko štiti građanina pisca i pomaže mu u njegovoj ulozi kulturnog misionara? - pita se Risojević.


On, međutim, naglašava da je sve to tačno, ali ne i suštinsko. Po Vukovićevom mišljenju, ako se podsetimo prave definicije kulture kao "načina života jednog naroda, sveobuhvatnosti njegovih vrednosti, ideja, morala, običaja, politike, religije, duhovnih i materijalnih dostignuća, načina razmišljanja i ponašanja", uočićemo da na videlu imamo mnogo dublje i ozbiljnije probleme od pomenutih.

Duhovna mlitavost

Đorđe Vuković naglašava da onaj ko misli da se o politici, ekonomiji i kulturi može govoriti kao o međusobno izolovanim i nezavisnim oblastima, nikada neće ovladati saznanjima ni o jednoj.
- Kod nas je kultura sluškinja politike umesto da je njeno izvorište i neiscrpna snaga. Umesto otvorenosti i kreativnosti na sceni su okoštavanje, kulturni trulež i duhovna mlitavost - oštar je Vuković.

- Dakle, mi proživljavamo urušavanje temeljnih stubova na kojima počiva kako naša nacionalna, srpska zajednica, tako i multietnička država koja, pored toga što je zaokupljena problemima sa političkim uređenjem, ekonomskim kolapsom i međunarodnim eksperimentisanjima, ima i mnogo traumatičnije i zlokobnije oboljenje: identitetsku krizu, bankrot ideja, etnocentrizam, moralnu i intelektualnu poremećenost - smatra Vuković.


Izuzetno je, dodaje on, važno otvoriti pitanje da li je loše stanje u kulturi posledica lošeg stanja u politici ili obratno.


- Mnogi politički problemi javljaju se zbog otvorenih pitanja na polju kulture. Naravno, ne možemo govoriti o nekulturi jer takva kategorija ne postoji, ali možemo o varvarstvu ili o izrazito niskom stepenu civilizacijskog stanja. Bez kulturnog ozdravljenja nema borbe protiv korupcije, nepotizma, partijašenja, totalitarizma, agresivnosti i siromaštva i to je sigurno - zaključuje Vuković.

2024 © - Vesti online