Četvrtak 18.10.2012.
14:17
V. Tasić - Vesti

"Od autorskih prava dobijam za semenke i kokice"

Zakazao i drugi koncert: Predrag Živković Tozovac

Kada ste poslednji put pevali u Beogradu?
- Znate šta - kad počne nevreme, oluja i kiša, čoveku treba kišobran da se pod njega skloni. A nevreme je ovde dugo trajalo i još uvek traje, mada se malo smirilo. Iako dugo nisam imao solističke koncerte, radio sam i pevao. Volim veselja - rođendane, svadbe, krštenja. Od toga ne živim, ali se tu proveselim. Eto, sad pravim dva koncerta i oni su diplomski rad za mene. Nikad ništa nisam mehanički radio i pred svaki nastup sam uzbuđen i ustreptao. Ja sam profesionalac i moje uzbuđenje potiče iz želje da budem pri glasu i pozitivnoj energiji, da mogu da to prenesem na druge.


Zašto krijete ko će vam biti gosti?
- Da ne kaže neko da publiku privlačim na goste. Doduše, pošto su karte za prvi koncert uveliko rasprodate, to više ne važi. Gost će mi biti Ivan Bekjarev koji će govoriti pesme iz moje zbirke pesama, a svako ko dođe na koncert dobiće moju zbirku poezije kao poklon mog izdavača. Danas sam se čuo sa Ivanom i on je zapanjen koliko je moja poezija dobra. Teško mu je da izdvoji ijednu pesmu, a ja sam srećan zbog toga. Nisam samo pevač, kompozitor i muzičar, već sebe smatram i zabavljačem. A pošto je knjiga mojih pesama štampana, s punim pravom mogu da kažem da sam i pesnik.

Duša pretočena u pesme

- Ne krijem ništa. Zna se da imam dva vanbračna sina, da živim sa divnom ženom koja me usrećuje. Nekada davno, umeo sam da varam žene, ali sam te prevare krio i od samog sebe. Nikada nisam voleo mnogo da se vezujem. Ne dam nikom da mi čeprka po srcu. Ako neko hoće da uđe u moju dušu, neka pročita moje pesme u koje je pretočena moja duša. Mogao bih svašta da izmislim da bude zanimljivo za štampu, dovoljno sam lukav, snalažljiv i obrazovan, ali neću da izmišljam. Nema u mom životu velikih tajni i gledam da što mirnije provedem ovo što mi je od života ostalo - iskren je Tozovac.

Koliko ste u karijeri bili žrtva nepravdi?
- Sve nepravde koje sam pretrpeo nisu moja sramota, već sramota drugih ljudi. Eto, proglašen sam počasnim građaninom Kraljeva, iako u rodnom gradu ne živim od 1955. godine. Tamo su mi sahranjeni otac, ujak, teča, baba i deda po majci... Svako dete u Kraljevu me zna. Često spominjem rodni grad, vrbe i kupanje na Ibru koji me je u detinjstvu izlečio i vratio u život. Moji Kraljevčani su srećni zbog toga, pa su mi zato dodelili titulu počasnog građanina. Verujte mi, to mi je mnogo draže nego da sam dobio nacionalnu penziju.


Kako je moguće da još niste dobili nacionalnu penziju i da li vas to boli?

- Ne da me boli, nego je to velika sramota! Ako ja ne zaslužujem nacionalnu peziju, ko je onda zaslužuje? Nije ona toliko važna u materijalnom smislu, koliko kao nacionalno priznanje. Dozvolite, čak je i Cune dobio nacionalnu penziju, dobila je i Merima Njegomir. Svaka njima čast, odlični su pevači, ali nisu kompletni autori, kao ja, ne ostavljaju iza sebe svoje pesme, oni su samo interpretatori. Boki Milošević je već druga priča, on je napravio sjajne kompozicije. Ali, rekoh, to je sramota onih koji dodeljuju nacionalne penzije.


Koliko novca dobijate od SOKOJ-a na ime autorskih prava?
- Kako volim da kažem, dobijam taman dovoljno za semenke i kokice. Možete misliti koliko je to sitno. A moje pesme se emituju decenijama svuda! Nešto tu debelo ne štima. Čuo sam zaprepašćujuće stvari. Jedan moj kolega je dobio ogromnu sumu na ime autorskih prava. A čoveka znamo po samo jednoj pesmi. Naravno, neću vam reći njegovo ime, ali to je sramota!

Ide kod Đilasa

Priča se da ćete uskoro posetiti Dragana Đilasa, gradonačelnika Beograda, zbog vaše ideje o "kući za brušenje muzičkih talenata"?
- Ne poznajem lično Đilasa, ali mi se dopada kako radi. Zatražiću neki napušteni mlin ili nešto slično, napušteno i zapušteno. Ne bi mnogo koštalo da se to adaptira i da Beograd dobije ono što je imao Pariz gde je Edit Pjaf dobila nekoliko stotina kvadrata prostora u kome se gajila umetnost, negovala mlade talente. Bio bi to klub novinara, pesnika, pevača, slikara, političara, a istovremeno i škola za talente. Pokušaću, već peti put. To bi ostalo gradu, ne bih nosio sa sobom u grob. Ako postoji Božja sila, možda bi i crkva mogla da mi da neki prostor, a ako treba, otići ću i kod patrijarha.

2024 © - Vesti online