Naučnici otkrili tajnu mehurića u šampanjcu

U laboratoriji u koju se svakodnevno dopremaju nove količine vrhunskog šampanjca, Liže Beler pokušava da odgonetne šta to ovom piću daje sjaj i ukus.

"Flaša šampanjca bez svojih deset miliona mehurića bi zaista bila tužan prizor. To ne bi bilo dobro vino. Srce šampanjca su mehurići", kaže ovaj naučnik.

Šampanjac se proizvodi kroz dva striktno kontrolisana procesa. Kao prvo, proizvodi se vino od grožđa, koje raste u regiji Šampanj, istočno od Pariza. Nakon toga se u vino ubacuje malena količina kvasca i šećer. Flaša se skladišti grlom okrenutim prema zemlji i svaki dan se rotira, kako bi se naslage nastale fermentacijom, sakupile oko grla, koje se onda zaledi kako bi nastala čvrsta masa, koja se potom odstranjuje. Flaša se nakon toga zatvara čepom od plute i žicom, i ostavlja se da sazri.

"Otkrili smo stvari koje su povezane samo sa šampanjcem, stvari koje ne mogu da se vide nigdje drugde", kaže Liže Beler.

Način na koji se mehurići formiraju, dižu i sakupljaju u čaši određuje vizualnu privlačnost šampanjca. Kada primaknete čašu ustima, mehurići će rasprskavati molekule arome u vaš nos, a kada popijete gutljaj, ti isti mjehurići će davati poseban ukus vinu.

Mehurići se formiraju samo na mestima gde se nalaze mikroskopske čestice nečistoća. Ukoliko je čaša uzeta iz mašine za pranje suđa, broj mjehurića će biti mnogo manji. Zbog toga vrhunski proizvođači čaša sada koriste lasere kako bi na dnu čaša napravili sitne neravnine oko kojih će se formirati mjehurići, koji će se nakon toga uzdizati na površinu na kontrolisan način.

Naučnici su dali odgovor i na dugogodišnje pitanje da li šampanjac treba piti iz dugih čaša ili iz manjih čaša u obliku kupe. Prema njihovim rezultatima, plitke čaše u obliku kupe mnogo brže otpuštaju ugljendioksid, pa je za najbolji ugođaj potrebno piti iz dugih čaša.