Subota 28.07.2012.
13:09 >> 13:49h
B. Simonović - Vesti

Deca glavom platila tuđu krivicu

Unesrećene porodice su same podigle spomen obeležje srtradalima
 

U sudnici Osnovnog suda u Podgorici, u kojem se raspliće ova dugotrajna sudanija, prekjuče nije bilo oka koje nije zasuzilo dok su Gordana Krdžić i njena ćerka Ivana svedočile kako su surovo izgubile trinaestogodišnju ćerku, odnosno sestru Oliveru i sestričinu, odnosno sestru od tetke Julijanu Brdar.

UBILE IH NATO BOMBE: Olivera, Miroslav i Julijana

- Kad je počelo bombardovanje majka i tetka su nas sklonile sa Kosova i poslale u Murino kod babe, uverene da nam je tu najsigurnije - počela je priču Ivana i nastavila.


- Tog strašnog dana, ne sluteći nikakvo zlo, ja sam sa sestrom Oliverom i sestrama od tetke Julijanom i Teodorom, otišla do obližnje prodavnice da kupimo što nam je potrebno da bi napravile kolače za mamu i tetku koje smo očekivale da nam dođu tog ili narednog dana sa Kosova. Olivera i Julijana su ušle u prodavnicu, a Teodora i ja smo ih čekale u blizini mosta na Limu. U tom trenutku Murino su nadletela dva aviona, od kojih jedan veoma nisko. Prestravljena Teodora je počela da vrišti, ja sam je zgrabila za ruku i potrčala prema obližnjoj stambenoj zgradi da se sklonimo, tako su nas učili na Kosovu. Sklonila sam Teodoru pod stepenište a ja sam se vratila da sretnem Oliveru i Julijanu. Nažalost, već je bilo kasno, jedna od sedamnaest bombi je pogodila malu prodavnicu, a u gomili šuta i građe ležala su njihova raskomadana tela...


Ojađena Oliverina majka Gordana, koja, kako je kazala, već trinaest godina nema sna, ispričala je da je decu sklonila iz kosovskog ratnog pakla i poslala ih kod babe u Murino, uverena da to ubogo mestašce ne može biti cilj suludih NATO američkih bombarderskih planova.


Porodice stradalih su posebno uvređene što se država Crna Gora ni kasnije nikada nije na adekvatan način odužila i ispoštovala nevine murinske žrtve, a njihov advokat Velija Murić smatra da je odšteta od po 35.000 evra koju traže minimum "kazne" za one koji nisu ništa učinili da preduhitre nesreću, a potom zaboravili i na pijetet koji su morali da ispolje prema nevinim žrtvama.
 

Kosa na krvavom kamenu


- Tog dana sam i ja umrla. Umesto Olivere i devetogodišnje sestričine Julijane u razorenom Murinu me dočekao krvavi kamen na kojem su još bili tragovi njihove kose - kazuje Gordana, ogorčena na državu Crnu Goru koja nije ništa učinila da na vreme upozori građane na opasnost, jer da je iko, makar jednom sirenom, najavio bombardovanje i Olivera i Julijana i još četvoro poginulih iz Murina bi i danas bili živi.


Žrtve


Iako Murino, mestašce na obali Lima, na sredokraći puta Andrijevica - Plav, nije bilo nikakav vojni i strategijski cilj, iako verovatno nije ucrtano ni u jednoj vojnoj mapi na svetu, NATO američki bombarderi su 30. aprila 1999. godine u dva navrata baš nad ovim mestom istovarili svoj smrtonosni tovar. Tom prilikom je poginulo troje dece - Olivera Maksimović, Miroslav Knežević i Julijana Brdar - i tri odrasle osobe -Manojlo Komatina, Milka Kočanović i Vukić Vuletić, a sedamnaest meštana je teško povređeno.

2024 © - Vesti online