Nedelja 01.07.2012.
13:13
S. M. Tomić - Vesti

I bomba je iz raja izašla

Još pre 120 godina Aleksis de Tokvil napisao je delo "O demokratiji u Americi" tvrdeći da je novo doba izrodilo industrijsku aristokratiju koja je zavela novi oblik tiranije - srozavanje čoveka bez mučenja. Profesor Avramović kaže da je danas zapadni model demokratije proglašen jedinim ispravnim društveno-političkim uređenjem, pa se, ako je potrebno, uteruje i bombama.

Dr Zoran Avramović


Demokratija je po definiciji vladavine većine, naroda, zašto je onda u nevolji?
- Treba razlikovati demokratiju kao teoriju i demokratiju kao praksu. Demokratija je koncentrisana u najrazvijenijim industrijskim zemljama, to jest na Zapadu. Taj model društva slobodnog tržišta i ljudskih prava je, po samorazumevanju zapadne elite vlasti, jedini pravilan i treba da se širi na "nerazvijene zemlje". To se naziva modernizacijom. Ali odatle proističu problemi savremenog sveta.


Znači demokratija je u krizi?
- Da, ona ima dva ključna problema. Veruje se da je demokratija kraj političke istorije, a podsećam na reči Đerđa Lukača da se u istoriji uvek dešava nešto novo. Drugi problem je uterivanje demokratije u druge države, ili milom, ili silom. Demokratija u svom imperijalističkom širenju koristi oba načina.


Da li je slika mrtvog i okrvavljenog Gadafija, slika moderne demokratije?
- Ona je posledica tzv. demokratskog bombardovanja. Ako se bomba prihvati kao sredstvo širenja demokratije, možemo da očekujemo razaranje gradova, ubijanje civila, pa čak i predsednika države. Kada je bomba prihvaćena kao sredstvo politike, nema kontrole posledica.


Idu li bombe s demokratijom?
- Po definiciji brojnih teoretičara, demokratija se razlikuje od nedemokratije po upotrebi mirnih sredstava u prostoru javne vlasti. Bombe, naravno, nisu demokratsko sredstvo.


Čime se onda pravda "demokratsko bombardovanje"?
- Zaštitom ljudskih prava, modernizacijom zaostalih i nedemokratskih država, a nekad se pravdaju bezbednošću sopstvenih država, kao u slučaju Iraka,

Moja volja - moj moral


Da li je zapadno društvo moralno i pravično?
- Pitanje je šta podrazumevamo pod moralom? Izjava Tonija Blera od pre dve godine: "Nisam se pokajao za bombardovanje Srbije", pokazuje da nije isključeno da je sam Bler - svoj sopstveni kriterijum: moja volja - moj moral.

Avganistana... Ali, neke izrazito nedemokratske države su pošteđene bombi.


Šta se krije iza svega toga?
- Interesi i manipulacija. Iza ideologije ljudskih prava krije se ekonomski interes, tako su Libiju bombardovali, a sad uveliko izvlače libijsku naftu. Demokratija, sloboda i ljudska prava treba da budu briga stanovnika svake države. Oni sami treba da se izbore za svoju slobodu, a ne da im je uvode Amerikanci. Sloboda nije poklon.


Srbija je na svojoj koži osetila demokratsku aktivnost međunarodne zajednice.
- Zašto je SR Jugoslavija (Srbija) bombardovana? Ona nikog nije napala. Imala je izazov naoružane grupe ljudi na Kosovu, ona se suočila sa jednom vrstom terorizma, uperenog protiv ustavnog poretka države. Po svim međunarodnim zakonima, imala je pravo da se brani. NATO je napao pravdajući se ljudskim pravima manjinske nacionalne zajednice. Mogao je da brani princip političkog dijaloga između Srba i kosovskih Albanaca. A nije.


Kako biste okarakterisali bombardovanje Srbije?
- To je bila politička demonstracija upotrebe vojne sile pod plaštom demokratije i zaštite albanske manjine na Kosovu. Zapravo, cilj je bio da se srpska nacija oslabi (proterivanje Srba sa Kosova i Hrvatske) i smanji srpska država na Balkanu.


Čija je to pobeda?
- Moć je pobedila pravo. U savremenom svetu, u stvari, vlada diktatura manjine (Zapad) nad većim delom planete. To širenje političke i ekonomske moći, zapravo je geopolitički i ekonomski interes.


Da li razvijene zapadne zemlje imaju demokratiju u svojoj kući?
- Demokratija je u velikoj krizi ako se ima u vidu porast političkog, medijskog i ekonomskog nasilja u svim oblicima društvenog života. Tačno je da trenutno nema racionalnijeg političkog poretka, ali će u bliskoj budućnosti demokratija ili prevazići sopstvenu krizu ili prerasti u diktaturu.


Kažu da je demokratija stigla u Srbiju tek 2000. godine?
- Mi smo demokratiju imali već od 1990. Imali smo osnovne institucije - mnoštvo opozicionih listova, višepartijski sistem i izbore. Od 2000. imamo na vlasti demokratsku koaliciju koja po načinu vladanja pokazuje monopolističku tendenciju. A pri tom imamo i minorne stranke bez uporišta u narodu, koje su godinama ne samo na vlasti, nego imaju i ministarske funkcije! Kada na nedavno održanim demokratskim izborima nije pobedio favorit DS-a, onda je demokrata Mićunović javno okrivio narod, a Zagorka Golubović je izjavila da se stidi naroda! Eto, kakvi su neki predstavnici "demokratije" u Srbiji danas.


Srpska demokratija ne može da reši društvene i ekonomske probleme, nego ih čini još gorim, zašto?
- U demokratskim institucijama se nalaze nestručni ljudi po političkoj liniji, najveći broj političkih partija daleko više misli o svom stranačkom interesu, nego o nacionalnom. Većina intelektualaca je korumpirana novcem, nagrađivanjem, foteljama i samo jedna grupa gostuje po televizijama. Kritički nastrojeni intelektualci su marginalizovani, nema ih u medijima, a mi živimo u medijskom društvu.


Kakva je onda Srbija danas po svom društvenom i političkom uređenju?
- Posle 12 godina demokratije mi imamo zavisnu demokratiju. Imamo osnovne demokratske institucije, ali smo zavisni od svetskih centara moći. Kapitalistička tranzicija je osiromašila društvo. Srbija ima slugeranjsku demokratiju, koja ima vazalski odnos prema gospodarima demokratije!

Knjige pobedile fudbal

 

  • Zoran Avramović je rođen 1949. u Stalaću, ispod kule vojvode Prijezde, na ušću dve Morave. Odrastao je u siromašnoj porodici bez ijedne knjige u stanu. Danas traži mesto u svom stanu za preko dve hiljade knjiga. Igrao je fudbal u mladosti, u zemunskom Jedinstvu, ali je ljubav prema knjigama i znanju bila jača.
  • Diplomirao je sociologiju na Filozofskom, a doktorirao na Filološkom fakultetu u Beogradu, sa tezom o politici i kniževnosti u delu Miloša Crnjanskog. Radio je kao profesor sociologije u Prvoj beogradskoj gimnaziji, kao istraživač u Zavodu za proučavanje kulturnog razvitka Srbije u Beogradu, kao naučni savetnik i profesor na institutu i fakultetu.
  • Život mu je čitanje i pisanje. Za druge stvari nema vremena. Uređivao je naučne časopise, a neke od 20 objavljenih knjiga su: "Drugo lice demokratije", "Demokratija u školskim udžbenicima", "Država i obrazovanje", "Srbi u getu demokratije", "Rodomrsci"...
  • Bračno stanje, oženjen, otac dvojice sinova.
  • Živi u Beogradu i kad mu obaveze dozvole u Stalaću. 
2024 © - Vesti online