"Molim drkadžije da ne kupuju moju knjigu"
U duhovitom, slojevitom, oporom i pitkom romanu "Kosturi okruga Medison” Vedrane Rudan (izdavač VBZ) prepliću se dve ljubavne priče, odnosno dva ljubavna trougla u čijim središtima su majka i ćerka.
Govoreći o tome šta ju je opredelilo da svoje pero preusmeri u te vode, kaže: "Dosta mi je krvi, bijede, rata, poželjela sam da napišem knjigu u kojoj likove samo ljubav mori.”
Svojevrsni najvažniji "sporedni junaci” vašeg romana su (ženska) hrabrost da se prenebregnu društvene norme, razobličavanje laži i licemerja, seks i kao muka i kao psihoterapija i kao težak fizički rad...
- U knjizi razvlačim dvije teme. Prva, u kojim godinama žena ima pravo reći seksu ne, ma koliko njen stari partner mislio da je u najboljoj formi. Znam mnoge žene mojih godina koje nemaju hrabrosti staviti točku na radnje koje bi njihove muževe mogle dovesti do orgazma da nisu u sedamdeset i nekoj. Seks s godinama za udanu ženu postaje velika tlaka. Evo, prva sam koja o tome piše. Druga tema romana je kako se osjeća žena koja se istovremeno tuca sa mužem i ljubavnikom.
Javno ste, citiram, zamolili "drkadžije da ne kupuju roman ‘Kosturi okruga Medison’”?
- Da, zaista molim drkadžije da ne kupuju moju knjigu, oni ionako imaju sve što im treba. Dešnjaci desnicu, ljevaci ljevicu, blago njima. Sami su svojih tijela gospodari. Drkanje je vjerojatno najbolji seks jer nakon njega nikome ne moraš nježno zahvaljivati.