Mladić držao Sarajevo "na dlanu"
"Nema ni najmanje dileme da je Mladić, po ovlašćenju Radovana Karadžića, kontrolisao granatiranje Sarajeva", kazao je Grum, nazivajući napade na grad "teškim zločinom". On je citirao pretnju koju je Mladić izrekao jednom oficiru Unprofora: "Budite sigurni da će se Sarajevo tresti...Pašće više granata nego u celom ratu".
Kao dokaz da je Mladić potpuno kontrolisao granatiranje, tužilac je upotrebio i naređenje kojim je komandant VRS u jednom trenutku zabranio napade "na civilne ciljeve" bez njegovog "izričitog odobrenja".
Grum je citirao i tadašnjeg zvaničnika UN Dejvida Harlanda, koji je skoro ceo rat proveo u Sarajevu, da su Karadžić i Mladić granatiranje Sarajeva koristili kao "slavinu terora koju su otvarali ili zatvarali u zavisnosti pod kolikim su pritiskom međunarodne zajednice ili koliko ustupaka žele da iznude od muslimanske strane".
Zastupnik optužbe, u sudnici je prikazao i Mladićeve naredbe da se Sarajevo "drži pod čvrstom blokadom", ali i snimke stradanja civila u gradu tokom 44-mesečne opsade. Grum je citirao i Mladićeve reči da je "Sarajevo blokirao za sve četiri strane, da nema izlaza" i da je "kao u mišolovci".
"On je bio svestan da ima moć da odlučuje ko ostaje, a ko ide iz grada i to je koristio", rekao je tužilac. Mladić je, prema njegovim rečima, civile u Sarajevu "kažnjavao za ono što se događalo na drugim mestima".
Pozivajući se na diplomatsku depešu tadašnjeg komandanta Unprofora Satiša Nambijara, Grum je naglasio da je bombardovanje Sarajeva u maju 1992. predsednik Srbije Slobodan Milošević nazvao "krvavim, zločinačkim". Milošević je po optužnici Haškog tribunala bio učesnik u zločinačkom poduhvatu protiv nesrpskog stanovništva.
|
Al Džazira izveštava da se Mladić smeškao dok se prikazivao arhivski snimak u kome kaže da svaki put kada se vozi pored Sarajeva stane da ubije nekoga. Žene iz udruženja Majke Srtebrenice prisustvovale su danas početku suđenja. One su sa Mladićem razmenjivale poruke gestovima, a kako je rekla predsednica Munira Subašić on ima je nekoliko puta pokazao srednji prst i rukom prelazio preko vrata. "Na njegove pretnje klanjem ja sam mu pokazala da on ima lisice i da 'svira klavir'. Svi smo burno reagovali. Sudija nas je zamolio da ne pridajemo važnost Mladićevim provokacijama, a njemu je zapretio da to više ne radi", rekla je Subašić za Aldžaziru. |
Kao primer neselektivnih snajperskih napada, tužilac je naveo ubistvo sedmogodišnjeg Nermina Divovića 1994. godine. Metak kojim je ubijen, prethodno je, u centru Sarajeva, ranio njegovu majku.
Optužba je u sudnici prikazala i snimak na kojem Mladić, vozeći jednog srpskog iseljenika iz Kanade, kaže, kako je prevedeno, da "kadgod ode u Sarajevo...nekog ubije", psujući, istovremeno, "Turke". Tužilac Grum prokomentarisao je da "Mladić govori kako je lično snajperisao ljude u Sarajevu, kao da je to neki sport ili rekreacija".
Opsada i terorisanje stanovništva Sarajeva, naglasio je tužilac Grum, bili su sredstvo za ostvarivanje jednog od šest strateških ciljeva bosanskih Srba - podele grada. Te ciljeve, Skupština RS usvojila je, na Karadžićevu inicijativu, u maju 1992, na istoj sednici na kojoj je Mladić bio postavljen za komandanta VRS.
I druge zločine iz optužnice protiv Mladića, tužilac Grum je oslikao kao nasilno, vojno ispunjavanje tih strateških ciljeva – od kojih je prvi i sveobuhvatni bio razdvajanje Srba od Muslimana i Hrvata.
Masovni progon Muslimana i Hrvata iz Bosanske krajine, koju su sprovele prvo JNA, a zatim Mladićeva vojska, u proleće i leto 1992, bio je deo kampanje za ostvarenje drugog strateškog cilja - proboja posavskog koridora između zapadnih i istočnih teritorija, koje je vođstvo na Palama označilo kao deo buduće srpske države, tvrdio je tužilac.
Granatiranje muslimanskih sela, proterivanje žena i dece, nezakonito pritvaranje i ubijanje vojno sposobnih muškaraca bio je obrazac akcija VRS, po Grumovim rečima. Kao dokaz da je to činjeno hotimično, po Mladićevom naređenju, i da je on bio svestan rezultata tih napada, tužilac je prikazao izvode iz Mladićevih ratnih zabeleški iz tog vremena.
U beleškama, Mladić navodi reči zvaničnika Srpske demokratske stranke iz Ključa da je pre rata u toj opštini bilo 17.000 Muslimana, a u leto 1992-2000. u Foči je, po Mladićevim beleškama, udeo Srba u stanovništvu sa 41 odsto porastao na 99 odsto, a u Bratuncu su u isto vreme ostala - dvojica Muslimana.
Etničko čišćenje u istočnoj Bosni, kako je naglasio tužilac Grum, bilo je sredstvo za ostvarenje još jednog strateškog cilja - "eliminisanje Drine kao granice između dva sveta". Mladićevo naređenje bilo je jasno izraženo u direktivi broj 4, koju je potpisao u jesen 1992 - naneti neprijatelju Podrinju što veće gubitke i "prisiliti ga da sa muslimanskim stanovništvom napusti područja Srebrenice, Žepe i Goražda".
"Za metu tih napada direktno je uzeto civilno stanovništvo", kazao je tužilac. Proterani Muslimani sklonili su se u tri enklave, koje su do 1995. preživele zahvaljujući tome što je međunarodna zajednica 1992-93. zaustavila ofanzivu VRS i proglasila ih zaštićenim zonama UN.
Tužilac Grum nastavlja izlaganje uvodne reči.
Predsedavajući sudija Alfons Ori upozorio je, tokom današnjeg zasedanja, optuženog Mladića i publiku na galeriji - na kojoj su porodice žrtava iz BiH - da ne gestikuliraju međusobno, zapretivši da će, u suprotnom, spustiti zastore na staklenom zidu koji odvaja sudnicu od posmatrača.
Optužnica generala Mladića (69) u 11 tačaka tereti za genocid, zločine protiv čovečnosti i kršenja zakona i običaja rata. U dve tačke, Mladić je optužen za genocid u Srebrenici i još sedam bosanskih opština - Bratuncu, Foči, Ključu, Prijedoru, Sanskom Mostu, Vlasenici i Zvorniku.