Srbi blaćeni u nemačkoj krimi seriji

Mnogobrojni gledaoci su te večeri ostali zatečeni sveopštim nasiljem - fizičkim i verbalnim - u epizodi "Bez izlaza", čiji su protagonisti niko drugi nego - Srbi.

"Osam miliona gledalaca u Nemačkoj i oko milion u Austriji (zvanični podaci od 6. februara) videlo je te večeri jednu generalnu sliku Srba kao nasilnika, ženomrzaca i homofoba", ističe se u pismu Centralnog saveta Srba.

SRBI PRIKAZANI KAO ZLOČINCI: Oštre reakcije posle emitovanja epizode nemačke serije "Mesto zločina"

Istovremeno se skreće pažnja i na najave ove serije u brojnim časopisima, koje vrve od pežorativnih konotacija prema srpskoj dijaspori, kao na primer: "Uzbudljivo - pre svega zahvaljujući jezivoj slici srpskog miljea u Beču." "Njihovo predstavljanje izaziva strahove i potvrđuje predrasude - s pravom ili ne?", ili "Puno leševa i žestine! U to ime - po jednu šljivovicu!", a u jednom časopisu je pisalo: "Skandal: Ubice su među nama!"

"Posle TV serije "Zona odvajanja", drame "Grbavica", trilera "Prolećni odmor" u Bosni, ratne drame "Oluja" i režijskog debija Anđeline Džoli na ovogodišnjem Belinalu, filma "U zemlji krvi i meda", nemački gledaoci su doživeli, nadajmo se, poslednji filmski i TV vrhunac, koji za temu ima rat u bivšoj Jugoslaviji. Srbi su u ovim produkcijama naoružane ubice, a drugi su uvek nenaoružane žrtve", upozorava se u pismu.

"Iako je većina ljudi u Nemačkoj već potisnula rat u bivšoj Jugoslaviji i za njega se jedva interesuje, zapanjuje koliko je ova tema konstantno prisutna u nemačkim medijima. Puka slučajnost ili nešto drugo?", pita Centralni savet Srba.

Interesantno je da se 20 godina posle izbijanja rata u javnoj percepciji nemačkog društva Srbi latentno ili otvoreno povezuju sa pojmovima "koncentracioni logor", "osvajački rat" ili "masovna silovanja".

Pismo posle brojnih žalbi   Dijaspora čka odgovor: Milan Čobanov Otvoreno pismo je posledica brojnih molbi i žalbi koje su pristizale na našu adresu, a u kojima su ljudi tražili da se oglašavamo kad se ovakve i slične stvari dešavaju, objašnjava Milan Čobanov ispred Centralnog saveta Srba razloge za ovakvo obraćanje. "Na osnovu reakcija podružnica i članova Centralnog saveta smatrali smo da je potrebno da upozorimo nemačku javnost na određenu problematiku stigmatizovanja Srba u celini. Nadamo se da cela akcija neće ostati bez efekta", ističe Čobanov.   Žigosanje i stereotip   Centralni savet Srba u pismu osuđuje žigosanje ukupne srpske populacije u Nemačkoj, koji su u 40 godina dugoj doseljeničkoj istoriji izgradili ugled kao uzorne radne kolege, susedi, članovi porodica i kao građani ove zemlje. "Mi žalimo što se, uz uobičajene stereotipe na nemačkoj televiziji, kao što su "poljski kradljivci automobila", "vijetnamski šverceri cigareta", "turske čistačice", "ruski novobogataši", etablira još jedan - "srpski ratni zlikovci"."

Centralni savet Srba ukazuje na to da konačna ocena o secesionističkim ratovima u bivšoj Jugoslaviji još nije doneta. "Istoričari, sociolozi i psiholozi još se muče sa ovom temom, a u regionu trenutno postoje najmanje tri različite interpretacije tog dela istorije", podseća se u otvorenom pismu.

"Rat u bivšoj Jugoslaviji se pojednostavljuje tako što su "zli Srbi" napali "miroljubive i slobodoumne Slovence, Hrvate i Bosance i hteli da ih pokore". Nasuprot ovom uprošćavanju stvari stoji 600.000 izbeglica, koji su između 1991. i 1995. godine potražili zaštitu u Srbiji (podaci Međunarodnog Crvenog krsta u Ženevi). Od koga su ti ljudi iz ratnih zona u Sloveniji, Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini pobegli? Naravno, od rata", napominje CSS.

"Isto kao i od paramilitarnih jedinica sa preko 70.000 dobrovoljaca sa svih strana koji su vršljali između frontova. Među njima nebrojeni strani plaćenici: radikalni islamisti i nemački i ruski neonacisti." Reditelj je mogao da se posluži "mračnim tipovima" sa svih strana, konstatuje se tim povodom.
 

Fabijan Eder, reditelj sporne serije

Fabijan Eder, reditelj pomenute epizode, pohvalio se da je njegov "Tatort" veoma utemeljen i potpuno realan film.

Onda je bar mogao da izbegne da svi protagonisti Srbi - govore jasnim hrvatskim akcentom.

Pošto očigledno nisu mogli da pronađu Srbe kao samopromotere za film, glumci hrvatskog porekla su mogli da ih imitiraju "realno i bez predrasuda", konstatuje se u pismu, a kao dokaz se navodi to što u seriji Srbin po imenu Rajko Selić sve vreme kopa po nosu palcem i kažiprstom i onda ih briše o nogavicu. "Jedna do te mere primitivna osoba, da li je i to slučajnost?", pita opet CSS.

"Početkom rata 1991. godine dotični lik, koji je inače rođen u Austriji, ima jedva šest godina. Upućeni srpski gledalac se pita otkuda Rajku te osobine i zašto kao integrisani pripadnik druge generacije migranata ne briše nos zapadnjački - maramicom? Ili se i ovde radi o još jednom "standardu ponašanja" srpske subkulture u Beču?", piše u pismu.

Srpska organizacija očekuje objašnjenje od odgovornih nemačkih medija, koji su narušili svoju obavezu da "podstiču razumevanje među različitim političkim, socijalnim i etničkim grupama i doprinesu rušenju predrasuda" (Nacionalni integracioni plan 2007).

"Tražimo da mediji, odgovorni urednici i novinari razviju više senzibiliteta i radoznalosti i da pre svega odustanu od jednostranosti u pogledu teme "Balkan", a od odgovornih programskih saveta očekujemo da ubuduće budu oprezni pri korišćenju ovakvih stereotipa u svojim emisijama", zaključuje se u pismu Centralnog saveta Srba.
 

ČITAOCI "VESTI" OGORČENI ZBOG MEDIJSKE HAJKE

Gde u nama videše monstrume?

Brojne primedbe na sliku o Srbima u spornoj epizodi "Tatorta" imali su ovih dana i čitaoci "Vesti" koji su se javljali redakciji u Bad Filbelu.

- Godinama mirno gledamo satanizaciju Srba u raznim medijima, posebno filmovima - rekao nam je Mitar Savić iz Diseldorfa.

- A za sve vreme rata u bivšoj Jugoslaviji, pa i bombardovanja Srbije njeni građani u Nemačkoj, ili bilo gde nisu napravili nijedan eksces. Sve svoje muke dostojanstveno smo trpeli. Gde sada u nama videše monstrume, zaista ne znam - kaže Savić.

Stojan Nikić iz Vizbadena se pobunio protiv sporne epizode, ali i najave filma Anđeline Džoli "U zemlji krvi i meda", koji se u "Bildu" najavljuje kao dobar debitantski film glumice i borca za ljudska prava, koji obiluje surovim scenama koje nisu za svakog.

- Njima je važno da se prošetala crvenim tepihom, napunila novine, a ozbiljna kritika je film sasekla kao loš. Krv ima visoku cenu, a manje je važno to što su i ovaj put za nju okrivljeni Srbi - zaključio je Nikić.