Snimala sam film i plakala!

"Neposredno pre snimanja filma došla sam kući i počela da plačem jer su se moje sumnje i strahovi iznenada pojavili, a inače sam neko ko vrlo retko pušta suzu. Surovost rata u bivšoj Jugoslaviji svakoga može dovesti do emocionalnog sloma. Što sam više čitala o sukobima u SFRJ, više me je bilo sramota što sam ranije o tome znala toliko malo. Nova saznanja su me naterala na razmišljanje. "

"Kako ljudi mogu biti tako okrutni prema ženama? Kako međunarodna zajednica može okretati leđa ovakvim zločinima? Kako je moguće napraviti bilo kakav smisao u konfliktu u kome ljudi ubijaju svoje komšije, supružnike s kojima su živeli zajedno i tolike godine delili istoriju", navela je Džolijeva.

U intervjuu za "San" Džolijeva otkriva kako je bila iscrpljena i uplakana nakon što je provela nekoliko meseci daleko od kuće, snimajući svoj film prvenac.

"Bilo mi je lakše kad sam završila u zagrljaju supruga Breda Pita. On me podržava na svakom koraku. Preuzeo je brigu o deci dok sam ja radila i ohrabrivao me govoreći mi da nikada ne sumnjam u sebe", rekla je Anđelina.