O propasti ili spašavanju Avala filma na RTS-u

O sudbini najstarije producentske filmske kuće u Srbiji, nekadašnjeg giganta sa više od 200 snimljenih bioskopskih ostvarenja koji odavno više ne proizvodi filmove, u dokumentarcu govore Ranko Petrić, sadašnji direktor "Avala filma", reditelj Branko Baletić, koji je ovu kuću vodio do devedesetih, nekadašnji ministar za kulturu Branislav Lečić, reditelji Goran Marković, Slobodan Šijan, Želimir Žilnik, scenarista Gordan Mihić, filmski novinar i kritičar Marina Ðurašković, direktor "Kinoteke" Radoslav Zelenović...

Iako izgleda da je država digla ruke od "Avala filma", reditelj Knežević smatra da rešenja za njegovo spašavanje ima.

Otvoren je stečajni postupak i trebalo bi da usledi prodaja "Avale", ali će, smatra Knežević, ona propasti ukoliko bude prodata u celini pa čitav prostor na kome se nalazi bude pretvoren u lokaciju za ekskluzivne građevinske objekte.

Knežević rešenje vidi u tome da se proda ono što mora da se proda, a da se deo "Avala filma" - četiri filmska studija od kojih je jedan najveći na Balkanu, laboratorije i tonsko odeljenje - ne proda već da ostane kao tehnička baza srpske kinematografije.

"Doneta je sudska odluka da moraju da se namire neke kompanije kojima se duguje, to je mali dug u odnosu na imovinu koja je procenjena na bar 100 miliona evra, a tu je 30 hektara zemljišta i sve što ima 'Avala film'", smatra Knežević.

Filmski studio na Košutnjaku "Avala film" građen je 1946. godine po uzoru na slavni italijanski filmski centar Cinecitta. Nekada su se tu snimali značajni filmovi za svetsku kinematografiju kao "Džingis Kan", "Marko Polo", "Quo vadis".

"Avala film" odavno više ne proizvodi filmove već samo iznajmljuje poslovni prostor od 30 hektara u Košutnjaku.