Ponedeljak 24.10.2011.
12:01
S. Sarajlija - Vesti - Foto: D. N. Petrović

Da nije zemljaka, beda bi nas odnela

Zli usud ide za njima: Vukomir Tomović sa bolesnim sinovima, majkom, suprugom i unukom
 

Danas su Tomovići u Novom Pazaru, useljeni u dovršeni deo započete kuće pretežno donacijama čitalaca "Vesti", ali zli usud došao je s njima iz Pasjeg Potoka tako da niti telu niti srcu mogu da nađu mira.


Mnogo je novinskih redova napisano o borbi Zorke i Vukomira da sa ovog sveta ne odu pre no što 35-godišnjem Predragu i 25-godišnjem Ivanu, obolelim od cerebralne paralize, obezbede krov nad glavom koji će deliti sa zdravim bratom Zoranom, ne sluteći da će njegova ćerkica Katarina, naslediti bolest stričeva.


Oni poslednji redovi ostavili su bez daha članove porodice Plavšić iz Melburna od kojih je Tomovićima stiglo 500 dolara.
 

I starica majka u postelji

Vukomir Tomović zna da jedna nesreća nikada ne ide sama. Tek što su se pomirili sa sudbinom da Ivan, kao ni 10 godina stariji Predrag nikada neće ustati iz kolica, sin Zoran, njihova uzdanica, dobio je ćerku. Radost ne potraja. Katarina ima sedam godina, ne hoda, ne govori, potpuno je zavisna od tuđe pomoći, ali je puna ljubavi i blagosti kao i njeni stričevi.
- Kad se Zorka prošlog novembra razbolela, u krevet pade i moja majka Vuksa. Doskora je mogla da usluži sebe, nađe se meni i Zorki pri ruci. Ne znam šta bi, odjednom više ne može na noge - kaže Vukomir.

"U 'Vestima' smo upravo pročitali članak o porodici Vukomira Tomovića. Priča je toliko dirljiva da smo morali odmah nešto da učinimo. Odlučili smo da uputimo malu novčanu pomoć tim nesrećnicima. Malo je novca na ovom svetu da bi se platili mir i zdravlje za one koji ih nemaju. Kako smo i sami roditelji treba da se zapitamo šta bi bilo da smo na mestu onih kojima pomoć treba...", piše na početku pisma dobrotvora Melburna, a u nastavku:


"Poštovani gospodine Vukomire i ostali Tomovići,
Želja nam je da u ovim danima kada sunce u našoj nekadašnjoj Jugi, a sada Srbiji gubi toplinu, ovo malo novca ugreje vaš dom i izmami osmeh na lica. Neka vam je svima Bog u pomoći, a posebno gospođi Zorki. Nadamo se da će se izlečiti od opake bolesti...". U potpisu je Petar Plavšić sa suprugom Ružicom, sinom, snahom, ćerkom i zetom.
I Vukomir Tomović ostao je bez daha čitajući pismo ove, kako reče, srećne i složne porodice.


- Kamo puste sreće da i mi možemo ovako porodično sesti i dogovoriti se da pomognemo nekom ko ima manje od nas. Ali, neću da prizivam veće zlo. U svetu je uvek bilo bogatih i siromašnih, zdravih i bolesnih. U ove druge smešteni smo mi i svoj usud uspevamo da iznesemo do kraja samo zato što među ovim prvim ima ljudi kakvi su Plavšići i mnogi drugi čitaoci "Vesti" - rekao je Vukomir Tomović kome je istovremeno uručena i donacija anonimne porodice iz Sidneja, vredna 300 australijskih dolara.

Najbolje se razumeju: Predrag, Ivan i Katarina
 


I ovim dobrotvorima poželeo je da se nikada ni oni niti bilo ko njihovog roda nađe na onoj strani života na kojoj su Tomovići. Zahvalio se na željama da Zorka, obolela od raka dojke, pobedi bolest i nastavi, zajedno sa njim, da se stara o sinovima.

POZIV DONATORIMA

 

Ako želite da se uključite u neku od akcija Humanitarnog mosta, javite se na e-mail adresu: hmost@frvesti.com. Dobićete adresu i broj telefona porodice kojoj želite da pomognete i dogovoriti se sa njima o načinu dostave donacije. Informacije možete da dobijete i od novinara Humanitarnog mosta telefonom na br.: +381 11 31 93 771 i +381 11 31 90 924.


- Zorka mora da ozdravi. Bez nje život staje u ovoj kući. Sad imamo dovoljno novca, pa ću moći da je obilazim u bolnici dok bude primala hemioterapije. Ležaće u Kragujevcu. Teško ih podnosi i mene duša boli što ne mogu svaki dan da je obiđem, odnesem nešto da popije i pojede. Ali, nema ko ovu nejač da pazi. Njoj, mučenici, već sada je lakše kad zna da u kući ostaje novca, jer sa 14.000 dinara koliko primamo na ime tuđe pomoći i nege samo ona zna domaćinstvo da vodi mesec dana - kaže Vukomir spuštenog pogleda da mu se iz oka ne otme suza izdajica, Zorku nasekira, a sinove rastuži.


Uz nadu da ćemo se uskoro ponovo sresti kada Zorka završi hemioterapiju i vrati se svojim svakodnevnim obavezama, opraštamo se od Tomovića nad čijom kućom stoji tamni oblak. Diže se samo kad se oglase čitaoci "Vesti", kao sada iz Melburna i Sidneja.
 

Dela i nedela

- Velika je muka podizati invalidnu decu i unuke, ali vole se isto kao da su najzdraviji i najpametniji. Zorka više brine za sinove kako će bez nje nego kako će ona terapiju podneti. I oni tuguju od kad im je majka bolesna. Predrag je nervozan, čim nje nema. Ne znam kako ću ga smiriti dok ona bude u bolnici. Ivan niti bi jeo niti bi pio. Čudo je kako se sa Katarinom razumeju. Ona je još mala, ali oseća da se nešto događa i traži stričeve. Kad su zajedno, deluju opušteno i zadovoljno. Valjda je i to delo prirode, kao i hendikep kojim ih je obeležila - priča Vukomir Tomović.

2024 © - Vesti online